ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 186
3. [Đakovo, 22. IX. 1856.] Ljubezni brate Nikola ! Pisao sam ti jutros na tvoje posljednje pismo od 6. t. m. ele znajući da po nesreći, Diligenza neće odilaziti prije dojduće subote, a da tebi treba da znaš na čemu si, evo ti obaška opet pišem. Oprostićeš, brate, što ti nemogu poslati više od 80 for. jer sam ovo posljednje vrijeme iztrošio, a nadam se, da nećeš misliti, da je meni teško učiniti ljubav tebi, koji si mi toliki brat, i u svakoj prigodi nuždnoj bio mi u pomoći. 1 Ja sam evo malo prije vratio se iz Vrpolja, kud Diligenza prolazi, a prije nijesam mogao tamo ići, jer je odavle do 4 sata daleko, a ja sam tvoje pismo stopram juče oko podne primio. Da nije pismo tvoje zakasnilo 3 dana u Makarski, jer pišeš 6-og a pečat tamošnje pošte nosi 9-og, za. nedjelju danah bi dobio prije to malo novacah, jer je Diligenza sinoć otišla, pa će opet u subotu na veče. Nemojmi dakle ništa zamjeriti, a vjeruj da sam rada da ti brat ostanem. Što se s'tolikijem strahom spremaš na redjenje, zahvali, brate Bogu, koji te dostojnijem čini, da ponjaš i razumiješ strahoviti čin, koga se primaš. Nego s'druge strane nemoj, brate, zaboraviti da je Bog ljubav, sama ljubav. Ja ti, brate, moram tako da pišem, jer sam vidjeo mojiem očima mladijeh misnikah, koji su se pripravljali da prvi put prikažu Svemogućemu neizmjernu žrtvu, a pamet njiova plazila je i gmižala pred predmetima, koji i svjetovnog čovjeka okaljati mogu, a uzvisiti ne mogu nikako, kamo li Isusovog jednog namjestnika ! Dao ti Bog, Niko, da, kao što je prispodoba daleka, tako da tebi blizu bude plamen ljubavi Božje. Pa nemoj zaboraviti na tvoga Luku, kad se prvi put budeš utjecao Bogu, prikazujući mu zasluge jedinorogjenoga sina; jer i ja, brate, imadem teretah u mojem novom stanju, za koje jedini Bog može me vrijedno pomoći, da ih dostojno nosim, kano što se sljedbeniku Hristovom pristoji. Mogu ti javiti, da sam u mojem ženitbenom stanju zadovoljan, da priznati moram, da moju ženu zaslužio nijesam od Boga, i da se bojim, da li nuz nju ne bude od Boga plaća na onom svijetu. Da to ne bude, mi se molimo Bogu, a moli se i ti, stari moj prijatelju, za tvoga brata. Ja se nadam, da neće biti istina, što si mi kobio, da tvoje srce meni odsele nemože biti otvoreno, kano dosada. Ugledajmo se, brate, u božju ljubav, pa od nje obasjani, svaka će nejednakost i razlika izčeznuti, kano što magla pred suncem. Piši mi što prije, kuda s' tobom misle. Pozdravi Mihu 2 , Matu 3 i ostalu braću. Bili veseli u tvojemu veselju, a u duhu će se s' tobom veseliti Tvoj brat Luka Djakovo 22/9 1856. 1 Pismo je donijeto prema originalu. U predgovoru M. Pavlinovića, Botić, Pjesme, str. XV —XVI, nepotpuno. 2 Miho Pavlinović. 3 Mate Benković.
