ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 162

ostalom glas, da je nevjesta jako trudna. Nego o tome da si mramor, dok ne vidimo, šta je. Pusti jeh grdilah! Od okrutnosti, o kojoj ti je pripovijedao Glavinić, divaneći o Pavlinoviću, ako je onakova, kakova ja mislim da je kod njega, baš mi je drago, što svijet raznaša da je okrutan. Ovo danah, baš sam klao svinje, dođe po podne k'meni mlad jedan čovjek, po licu i po nošnji trgovac, a po govoru srb, i pita me za Belajovu kuću. Stanem promišljati: ko da to može biti, da nije kakvi tvoj prijatelj, Hanzika ili Bošković ili koji drugi, pa nije dobro upućen na moj stan? i odem Šuniću da mu to moje nagađanje kažem, kad moja cura traži me, da je onaj isti gospodin opet došao i da me traži. Pomislimo: ako je koji prijatelj po imenu samo poznat, baš je dobro došao, na vino i na kobasice. Kad mi kod mené, a ono niti ovaj, niti onaj, do Vončinov

2 brat, tehniker, kao što si mi razlikovao tehničke od ostali jeh đaka, i došao da se spopi; pa nije smjeo ni da prenoći kod mene, već se odmah sjutra dan ovrani. Ako se sastaneš Vončinom pozdravi ga, i kako samo čuvši divaniti i vidjevši njegova brata, odmah sam pomislio, da je srb i prijatelj kaki i makar da se Vončina ne drži za srbina. Hoćeš nješto novoga: Sunić se

... opet skanio [ženi?]ti, no stalnijom voljom nego prije. Ostala su ti poznata. On te pozdravlja. Ima za đake sada brkatijeh ljudi, starijih od sebe. Pozdravlja te i Belaj i moja žena. Ne ide nam gospodarstvo. Svinje nam mršave, a najbolja nam krava pobacila, a novce istrošili, te ti idemo u susret Božiću puni nade, da će nam se sada opet tri sreće navršiti. Mi smo svi zdravo, osim što mi je punica jako oslabila, i malo se je od njenoga života nadati. S'Bogom, brate. Piši mi skoro i pozdravi sve znance i prijatelje tvog brata Luke

3 Djakovo 21/11 1856. Adresa: i i Ignatz Brlić Doctorand der Rechte Wien Landstrasse — Obere Reisner-strasse NQ 467-11-12 1 Danilo Medaković (1824—1897), novinar srpski. Vjerojatno se radi o nekom sporu među novinarima. 2 Ivan Vončina (1827—1885), hrvatski političar. Vončina je tada služio u Beču u Ministarstvu unutrašnjih poslova. 3 Pismo je pisano ćirilicom. 32 Dragi brate Naco! Primio sam u zdravlju radostno tvoje pismo od 27/12 p.g. Iz Beča nijesam se mogao nadati za novu godinu radostnijem glasu, nego što si mi tvojiem pismom donijeo, javljajući mi da si uspješno položio rigorozum iz najtežijeh pravnijeh struka. E da Bog da, da svršiš sretno, što si sretno započeo, i da ti jedanput mogu listove kano na podpunog Doctora odpremati. [Đakovo 8/1 857].