ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 148

nuo na nju! tako gadna, da se čudi, zašto da nas trojica nemožemo iz jedne čaše piti.— Razumiješ me! Šta ti znam još pisati? Ništa, no da očekujem željno da mi pišeš što prije i što dulje, a ja sam ti, ljubeći te, tvoj stari Luka. Pozdravi sve znance Adresa: Ignjatz Brlić slušač prava Beč Stadt-Convictsgebäude Pečat: ime mjesta djelomično otisnuto, vjerojatno Essek sa datumom »2. Jun«.

3 1 Amable Tastu (1798—18S5), francuska književnica, napisala više djela za omladinu. 2 Papir poderan. 3 Drugi dan Duhova 1855. bio je 28. svibnja. Dok je pismo stiglo do Osijeka bio je već 2. VI. 21. [Đakovo, 14. VI. 1855.] Dragi brate! Evo ti odmah na tvoj list, što mi po Filipoviću

1 šalješ, odgovaram, da prije dobijem obećano drugo obilatije tvoje pismo. Ovo mi se odmah evo podrugi put dogagja da me prijatelji mame na što skoriji odgovor svojiem listovima. Per esempio, onomad jedan djakovac, sada u Valpovu tajnik obćinski — koja je rola meni bila namijenjena — pišemi razgovor što je o meni vodio s'jednom lijepom valpovkinjom, pa kada je došo do toga da mi glavno kaže, veli: kad mi na ovo odgovoriš čućeš što će dalje biti, jer nam došašće drugi jeh osoba prekine naš razgovor. Ta ti je djevojka s' još jednom iz Valpova djeverovala lane samnom ovdje. Ja nijesam niti mogao niti htjeo da budem Švabo, a ona nije htjela da bude rackinja, pa premda moja djeveruša, volela je popom Malinom

2 divaniti nego sa mnom. To me opeče, pa pomislim: čekaj, kuco, biće i za tebe kolja. Kad sam vidjeo koliko mari za me, toliko počnem i ja mariti za nju, već sjutradan kada će odilaziti u Valpovo, napišem ti i njen i njene druge — čestite djevojke — opis, pa im ga svakom svoga predam. Njen je opis glasio: Bjeloputna, zagasiti jeh pjega, plavijeh očiju znamenite bistrine u crnkastijem kolobarima, a ženice otvorene, lijenijeh usta na posmijeh i na smijeh premda pripravnijeh na smijeh: kosa kestenjasta; čelo na časove zastrto oblakom nepovoljnosti. Lijepa glava, a stas još ljepši, no skoro troma u kretanju očiju, glave i tijela. Samovoljna ponosna, a jedno i drugo možda s' drugovanja gospodom većom ma kako od svoga stališa. Slika uzorite ljepote za okvir a i za statuu lijepa. Sretniji onaj koga ona ljubi od onoga koji bi nju ljubio. No to je mnogo rečeno. Bolje reći : Kano uspomena, krasna! Kano Ijubeznica, strašna! — Znao sam da sama neće razumjeti što te riječi znače i da će možda dati kome drugome da joj čita; i tada sam mislio, ako joj taj tolkovatelj bude potpuno izrazio moju misao, neće moći da se ne zastidi i ja bi moj cilj tijem postigao. No 148