ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 145
prije još nego što ćemo u filozofiu stupiti, dugo prije bili smo ti vatreni rodoljubi. I tako među ostalim, tražili smo u Sjemeništu između izvrstnijih i boljeg značaja mladićih da steknemo što više privrženika. U onijem okolnostima ta stvar nam je prilično s'početka išla za rukom, i mi smo već imali njekoliko rodoljubivijeh prijatelja ili pokrštenijeh talijanacah. Jednom mi se pokaže prilika, te ću ti ja i Glav[inića] krstiti. Bio je dobre glave, i drugčije odličan, no nestašica da mu goreg para nije bilo. Sprijateljimo se u brzo, pokazivao ~še kano da poprima sva moja načela, i ja sam ga s'te pripravnosti vatreno i iskreno ljubio. Jest! ali moj Glavinić, ne projde njekoliko vremena, reve na stranu. Ostali moji prijatelji, koji su njegovu nestalnost dobro poznavali i sveđer me od njega odvraćali da riječi ni vremena ne trošim u zalud, kad vide da se njiova proricanja obistinjavaju, okrenu oko mene da ga se okanim. A ja tada to više nastojati i nagovarati ga na dobro. Ali on sada mi obriče sve, sada ga opet neimam ni iz daleka. To ti je više od poldruge godine trajalo. Tražio sàm da ga u Sjemeništu, kano u mjestu za njega sigurnijemu zbog družtva moje ostale braće, zadržim, a on iz Sjemeništa ode; dok mi najedanput i ne očituje namjeru, da će se razpopiti; i to me šnjime rastavi; jer sam se bojao onaki mlad lud da će jamačno stradati, kano što možda i jest. Poslie sam išao učiti Bogoslovje u Zadar, te ga više nikada vidjeo nijesam, a dopisivao poslije nikada nijesam šnjime. Teško, Naco, da u svijetu svaki drugi momak čezne za milom djevojkom, kano što je mene konobalo (?) i patilo njegovo prijateljstvo. Pa mi je i danas, poslije više od 5 godinah, zanimivo sjećati se i čuti o njemu što je, kako li je. Da sam za narodnost našu učinio, koliko sam čuvstvovao, ja bi ti sad, Naco, bio kod našega naroda zaslužan čovjek! — Piši mi dakle kakvi odziv imadu kod Glavinića moji pozdravi. I pozdravi ga svaki put kad ti pišem, ako to zaslužuje bar sada. Pripovijedka o onoj noći onako divno sprovođenoj s'onom djevojkom u Letki nesretnoj, baš je šta osobitog, t.j. ne pripovijedka, nego stvar u sebi je zaista zanimiva. Ti mi to do sada nikad nijesi pripovijedao. Stvari za roman! O Duhovima svakako mislim ukrasti se do Broda da vidim što radi brat i Kata. 2elim da ti sretno ispanu tvoji ispiti, da se još bolje mogu tobom dičiti, kad budeš državnom riječi čovjek. Ban se vratio iz Carigrada na svoje dobarce kod Beograda. Po onome što mi je o svojiem osnovama pisao, to nebi na najbolje slutilo; nego bi za to bilo dobro, što bi se jedanput sasvijem književnosti posvetio, ma bilo to i iz političke desperacie. Ali-paša mu je odobrio njekoje njegove agronomičke predloge; ali čini mi se njegova će agronomia koristiti našem narodu prieko manje nego zagrebačke gospodarske novine koriste nam amo, ako ove što koriste kome. Ovo dana sam ti malo životniji nego što po običaju, jer sam ti nabavio njekoliko knjiga francuzkijeh od Dra Mozbaüera 3 koji se s'Biskupom zavadio strašno te odavle otišao. Biskup ti od njekoliko vremena dobiva od Ministarstva ukor za ukorom. Misli da mu to prouzrokuju tužbe ovdašnjieh grofovah i barona, kojima je Mosbauer prijatelj, i misli da isti kroz ovoga mnoge stvari čuju. Biskup je svome doktoru htjeo zabraniti svako općenje s'tijem svojiem prijateljima, no doktor pošten starac nije htjeo do pošteno, te ti je Biskupa strašno napao. Ovaj je sjutra dan bolestan bio od jada i gorkosti, a Mosbauer skupi se pa ode. Mislim da će se toga B[iskup] pokajati, jer ga je M. od dana od kad je amo došao liječio i došao do najsitnijih njegovijeh tajna. Ali tako ti je kad vrag čovjeku oči zatvori. Kad će ići u Karlove - vari, neznam. — Pozdravi i Glav[inića] i Jurkovića i Pacela 4 (koga nepoznam do po imenu) i Ristu i siromašnog Bartulića. Boellein, ggja njegova, Sunić, Falcioni, Reza i Kata rekli su mi da te po10 Arhivski vjesnik 145
