ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 140
to je koliko da nije ništa, i možemo im prigorjeti. Molim te dakle neka to ostane na strani. — Pisao mi je onomadne Ban 4 iz Carigrada: Kaže da s' Pašalićem 5 pravi za predstojeće reforme turskom carstvu projekte na projekte, i da su njih dvojica dospjeli do najvećih krugovah. Tuži se kako osim njih dvoje nema duše u Carigradu, koja bi se za našu narodnost zauzela, i kako se on mnogo nada izraditi s'otim fratrom. Ako ni sada na političkom polju ništa ne uspije, nakan je doći u Beograd i privatiziran' na svome dobarcu, kojega je lane kupio u nekakvom seocu blizu Beograda i tamo se sasvijem književnosti posvetiti. Molim te nastavi ona ugodna pisma kojima si me bio počeo od nekoliko vremena veseliti, a kani se svijuh objektivnih i subjektivnih školah, od kojih sam rada da ti nikada ništa neznam. — Piši mi kako si sproveo poklade? Jesi li [se] zaljubio, kano što ja, u punu šaku djevojakah, a ne u jednu [imenom Si]lvija? 6 Jeli Risto dovršio svoju novellu? Šunić će se možda ženiti (no o tom ćuti za sada); umro mu je onomad otac. Ja sam ti ove poklade sproveo kano pravi bačvanin. Drago mi je što su prošle, jer brate, u onakoj neprestanoj galami i lumpovanju živiti čovjek izgubi ne kapu i čakšire nego pamet i srce. Prvi dan pokladah Nj. P. je svetila Marjana Šunića. Daj molim te oživi me što prije s'crtama tvoga bečkog života. Što je s' Mariom, s' Janom itd.? Pozdravi brata i naše prijatelje. Ja sam ti sada malo mirnije nego prije, jer u gradu niti spavam niti se bavim. Na kosti sam kod Boelleina, a na quartiru u cancellariji. O praznicima ako dojdeš neće nas nitko buniti. Piši skoro. Bog, brate, Tvoj brat Luka Djak. 21/2. 1855. , '. 1 Baron, »šogor« biskupa Strossmayera. 2 Regen Franjo, svećenik đakovačke biskupije, služio u raznim mjestima. 3 Blaž Jošić, bosanski fratar. 4 Matija Ban, književnik i političar, imao je u Banovcu ili Banovu Brdu (u tursko vrijeme zvalo se Ordija, jer je na njemu logorovala turska vojska) blizu Beograda nešto zemlje (njiva) i dvije »tvrdo ozidane« kuće, s najljepšim pogledom (Sreten S. Popović, Putovanje po novoj Srbiji. Izdanje Srp. knj. zadruge, knj. 310—311, Beograd, 1950, str. 109, 112, 113, 114). 5 Pašalić Filip, bosanski fratar. 6 Vjerojatno aluzija na simpatiju Ignjata Brlića. „ 15. [Đakovo, 4. IV. 1855]. Dragi Naco, Dakle Gjoko' urednikom na skoro Dnevnika Srpskgg! Kako sam čitao Medakovićev razpis natječaja za. takvog urednika, želio sam da taj list dopane našeg kakvog čovjeka, i da nisu smješana vremena, možda, možda bi i sam se javio bio tamo. Viest tu dakle, koju mi posljednjim tvojiem listom javljaš radostno sam čuo ,i kad bi našem Gjoki Popoviću 1 što pomoći i podupirati mu mogao, učinitiću svedjer prostranijem srcem. Cuo sam, ako je istina, žalostnu viest smrti tvoga oca 2 , koju ti ovdje zato napominjem da bez drugijeh riječih primiš time i moje sučastje žalosti. On mi je sasvijem nepoznat bio, no mi je poznato tvoje srce, i znam da će sa u 140
