ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 134
9. [Đakovo, početak siječnja 1853]. Brate Ignja! Što mi pišeš o Radičeviću smutilo me. Ja sam i prije od Bana u Beogradu bio čuo, da je slaba zdravlja s toga što je u mlađim godinama odveć razuzdano živio, no da se on za to tako odprto kaje, i da žali što je drugu knjigu svojieh pjesama izdao, to znao nijesam. Duša koja se znade tako pokajati i grijeh svoj ispovjediti, zaslužuje bratsko sažalenje; i ja jadnika našeg sažaljujem, jer njegovo plemenito srce da je u pjevanju čestitiu svrhu i temeljitia načela imalo, kano što mu je misao često lirički polićala, i pjesam sama tekla, i riječ sveđer pripravna, i izraz krasan bio, vele li ti je mogao uzvišiti duše braće svoje! Te ja nemogu da sažalim njega a da ne promislim na hudu našu sreću. Umro nam je vladika crnogorski Petar Petrović, kakvog pjesnika imali još nijesmo i Bog bi dao da ga drugi na skoro izmijeni, a sada eto i taj mladi pjevač hoće da izgubi na vijeke svoj glas, kano da nam ga je jedino za to Bog bio dao, da vidimo, da je mogao duljim životom i jednom pameću razvedriti čelo braće svoje. Kad si mi od Atanackovića 1 spomenuo, kojega mi se duh u njegovim romanima toliko dopada, molim te, što radi? piše li sada štokod? jeli u svojem životu ozbiljan čovjek, ili je vatren, ili ženskaš. Molim te opišimi ga, da vidim jeli onakvi kakvog ga ja mislim, ili u čemu je drugčiji. Ovo moje naručivanje ne budi ti dosadno, jer ja jedino ovdje živem tijelom, a duša mi tumara svuda đegod može naći čestitu dušu u našem rodu. I u to ime hiljadu ti puta hvala na tvoj list, koji me o toliko stvarih ubavjestio, a i nadalje si mi obećao takovog šta dostavljati, i nadam se da ćeš zadanu riječ držati. — Piši mi štogod o mišljenju tamošnjijeh ljudih glede sadašnjeg položaja političkog svijeta. Što bi se ti, brate, kajao što si izradio, da iz Zagreba ovđe dođem, kad meni nije ni najmanje to žao; kad mi je dapače deset putah ovde povoljnije nego u Zagrebu, jer mi je ovđe bolje, jer što sam tamo vidio Hrvatsku, ovđe gledam Slavoniju, što tamo hude spletke književničke, ovđe terete i život seljaka, oholost bojarsku i podlost udvornikah, što tamo nebožtvo domorodacah, ovđe domoljublje sveštenstva. Zašto bi ti dakle žao bilo, što si me do ovog za me novog pozorišta uputio? A što meni ovđe nije najpovoljnije služiti, što ja žalostno uzdahnem, kad se talas zla preko mene odvalja, što meni srce njekoje stvari podnijeti nemože: za sve ovo ni ja ni ti nemamo pravo žaliti što sam ovđe. A pak ti dobro znaš, da se srce čovječje kroz nepovoljnosti čisti kano zlato kroz vatru; ti znaš da krpež i trpež drži sav svijet. Dakle ne žali što si me od Gaja prebacio k Vlastelinstvu. Što mi je ovđe zlo, drugdje bi moglo biti gore, a teško onome koji je sveđer u dobru. Od tamošnijeh đakah iz Dalmacie Derosi-a 2 , Vujinovića 3 i Marinkovića* poznajem, ako je taj Marinković onaj isti što je samnom u Spljetu mudroslovje učio. I ovoga mi jedinog pozdravi, ne očitovavši mu đe sam, jer s'ostalom dvojicom nijesam nikada općio, budući nijesu bili moji saučesnici: premda će oni za me znati, a osobito Vujinović koji se s'mojim bratom Pavlinovićem natjecavao u školama. Piši mi mogu li se u Beču dobiti ove talijanske knjige: Speranze dTtalia di C. Balbi. — Speranze dTtalia di N. Tommaseo. Roma ed il mondo di N. Tommaseo (koje djelo možda ćeš prie naći u izvornom francuskom jeziku). Osservazioni sulla morale cattolica d'A. Manzoni. — Introduzione alio studio della filosofia per V. Gioberti. 134
