ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 127

ne pjeva. — Spoznao sam se ovdje s'jednim Zagrebčanom podžupanijskim činovnikom, pošten, narodan i podobro naučen; do sada sam se šnjime najdragovoljnije u Djakovu razgovorao. Što me, brate, pitaš koliko ti je brat u milosti kod Vladike, jedino ti to mogu odgovoriti da ga vehoma rado ima, a potanko ti o tome nebi znao ništa reći, e su oni gori a ja sam doli. — Nego ti je brat nešto žalostan, neznam što mu je: van da mu nije nepovoljno iztraživati spahinski dug. Pozdravi Ristu i Bartulića. Zapečaj i predaj Martinu

3 toga lista. 0 Đurđevu po prilici da otiđem o Os jek na vašar: do tada ću već ostaviti moju bosansku opravu. O fratrovima našijem ništa ti neznam kazati: ko bi o njima govorio, kad je čitav narod u neredu? Došao je u Bosnu drugi vezir

4

, 1 u njega se nada raja, kano u svakoga, jer žalost drugog značaja nema: no bio on kakvi mu drago. Omeruca

5 se nepromijeni. Uzeo je silom šurevu ženu, koji je morao pobjeći amo, i cesarskom dvoru se tužio: nećeli odtud popara doći ! Zdrav mi, brate. Što tebi pišem, ne pišem ti bratu, jer činimi se kazao si mu što o nevjesti ja mislim. Bog ti, brate Brat Pavao

6 Pečat: Diakovar 4. 4. Adresa: Gospodinu Ignjatu Brliću učeniku 8 škole u Zagrebu 1 Interesantan je taj navod Botićev. Čini se, da je takovo gledanje mladih Dalmatinaca bilo 1848. u samoj Dalmaciji; vjerojatno je to gledanje ponio sa (

sobom Botić iz svoga Splita, gdje je 1848. bio. Iz toga se vidi pravilna politička linija boraca za slobodu Dalmacije, a u daljoj konsekvenciji omogućuje sporazum svih potčinjenih u borbi za narodna prava. Ipak je ona nejasna. 2 Ignjat Brlić je u svome pismu — sudeći po ovome Botićevu pasusu — spomenuo Botiću, da bi ga mogao u Dalmaciji neko odati, i biti uhapšen, vjerojatno kao bjegunac. Do ovog putovanja s Brlićem, nažalost, nije nikad došlo, već mnogo kasnije (1860), kad je sam Botić išao u Split, te je »u svom Splitu bio tuđinac«. (L. Botić, Pjesme, Zagreb 1855, predgovor M. Pavlinovića, str. XX.). 3 Martin (možda Neđić). 4 Omer-pašu naslijedio je na vezirstvu Bosne u proljeću 1852. Giridli Velijudin-paša. 5 Omer-paša Latas. 6 Pismo je pisano ćirilicom. 5. [Đakovo, krajem travnja 1852.] Mili moj brate! Oprosti što sam sumnjao da si ti štokod bratu napomenuo od onoga što sam ti o nevjesti pisao; e me je u tu sumnju poveo nekakvi bratov posmijeh kad mi tvoj odgovor prida; a kako mi je tajnost sveđer nadasvim draga bila, tako ti moj dobri brate, i predam. Nego to je bilo i prošlo. Koga si vraga udario, da mi je zlo! Vjeruj mi, tako mi poštenja, meni je spailuk sada kano što je 127