ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 124

U četvrtak u veče dog je brat

2 iz sela. — »Dobro došli — Dobro došli — kako ste putovali«. Pruži mi ruku i »servus. Mi ćemo se razgovarati malo, igjem sada gori« — Onu veče progovorismo po koju riječ, a sjutradan u jutru po koju riječ, a popodne po koju riječ. Pred podne sam otišao Topaloviću i razgovarali smo se za jedno 2 sata. Dobar čoek, dobra srca: meni je za čudo kako čoek u onakim godinama ima onoliko mlagjane vatre u sebi. — Meni je Topalović jako do srca, a kako se on meni dopada, rekaobi da i on mene rado ima, te jedan drugome obećasmo češće se viditi. Jedan ti mi pak činovnik Zagrepčanin, dogje jutros u moju sobu (brat mu je otkrio ko sam) te se ljubezno počeo sa mnom o književnicima i o svačemu razgovarati; i taj bi se razgovor na dugo protegao da nas nije rastao »gradski k a z n a d ž i a«. — Brate moj, od ovakijeh ljudi i od ovake sreće kad otigjem (a otiću što kasnije budem mogao, e sam na dobroj prigodi za moje poslovanje, da je bolje teško i želiti) čitavo će mi srce kod nji ostati. — Dogjeliti koja knjiga za me? Pozdravi Bartulića

3 i Hristu

4 — i pridaj što prije toga lista Martinu. Zdravstvuj mi. brate, e pandur igje sada na poštu, pa moram pero otresnuti. — Dobro je, dobro — što Beogradski ni Zagrebački književnici neučiniše, ti učini. Jutros sam pisao i Banu

5

. Brat Bogdan Otkada sam ovde ni oca, ni sestru Biskupovu nijesam još ni vidio mojim očima [nedostaje komadić papira] li da bi ti je opisao. Adresa: Gospodinu Ignjatiji Brliću učeniku u Akademiji u Zagrebu 1 Josip Juraj Strossmayer 2 Andrija Torkvat Brlić, koji je vjerojatno kao direktor vlastelinstva pošao bio po poslu u neka od sela okolice. 3 Ignjat Bartulić, tada đak gimnazije u Zagrebu. 4 Botić ovo lice piše Hristo i Risto; ne znam tko bi to mogao biti. 5 Matija Ban (1818—1903), književnik u Beogradu, kod kojega je Botić odsio nekoliko dana, kad je bio u tom gradu god. 1851. 3. [Đakovo, ožujak 1852] Mili moj brate! Knjiga ni ništa još primio nijesam, no čekam spokojno, kad kažeš da će biti dobro sačuvane. Kod klerika bio sam koji put, i opet ću oditi, e me rado dočekaju; osobito onaj tvoj rođak brođanin okrnutog nosa, kojemu neznam još ni imena ni prezimena; van da ako nije on Malin

1 o kojemu mi pišeš. Ne budi tako sveđer i u svemu zubat na Hrvate = da je veliki poštanski put iz Dugog-sela do Lipovljana, zaista i kola bi više bilo = pa bi se i tuda bio vozio kolik i iz Raića do Vrpolja. 124