ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 111

5. [Đakovo, 5. XII. 1854.] Dragi gospodine! Dok mene bude ovdje — a o promjeni mojeg stanja još se za stalno ništa nezna — neću Pinteroviću

1 činiti nikakve ponude radi vašijeh knjiga, jer on sigurno neće ih moći prije od mene razprodati, budući njegov dućan sadašnji c. činovnici ne pohađaju kano što su pohađali prvašnji, a za druge prigode Vi dobro znadete kako je u Đakovu. — Bepi Jakševčevoj i Rezi bivšoj Dungjerovićevoj žao mi je što nemogu Vaš pozdrav odnijeti, jer znate kako bi se mladoženje naperili za kakvi moj posjet, a drugčije, kako sada od kad je Sviglin

2 išao u D. Miholjac, nikuda ne idem ili još manje idem kuda nego što sam prije išao, teško da prigodu kaku dobijem. Nego znam da tome ne dajete baš toliko važnosti. — Ali što je meni žao i što me smućuje, jesu nepovoljne okolnosti koje, kano što čujem Vaš mir i Vašu slobodu uznemiruju. O tome sam dosta čuo, a dosta sebi predstavljam, pa mi svakojake misli prolaze po glavi promišljajući kukavna današnja vremena, iz kojieh nadam se i srčeno želim da se izvlačite bez da Vam se vlas na glavi pomakne; i mene takova nada može nešto da utješi. Velim nešto, jer ko može dosta siguran biti kod praćenja, pazenja i izpitkivanja današnjijeh okatnijeh ljudi? To mi, Gospodine, na srcu kano kamen leži, pa nijesam mogao da Vam ne javim i odkrijem, a cijenim ujedno najbolji način kojiem bi mogao ja Vas, koji ni drugijeh ljudi savjeta ne trebate, moliti da za utjehu vašijeh prijatelja opazni budete, da je kazati Vam koliko bi žao bilo tijem istijem kad bi Vam se šta nepovoljnog moralo dogoditi. Vidim da ni tijem nijesam izrazio podpuno moje srce, ali Vi razumijete svaki srdačni i iskreni ako i postidni izraz. Ako šta uzput spomenete Prausu* glede one moje pjesme, kano što mi pišete da će te učiniti, to će mi drago biti ne toliko s' toga što bi želio da se ona preštampa, koliko što bi rada ma kakvi odgovor na moje postavljene mu uvjete da dobijem. Želim Vam svako dobro a osobito izpunjenje posljednjeg članka očenaša. Vaš prijatelj Luka B. Djak. 5/12 854. (Na protivnoj strani adrese stoji napisano rukom A. T. Brlića: 28/12 odgovorio. Da mu hvalim na viestim o Djakovu, jer me kraj u kom med narodom življah zanima. Nek se neboji. Si factus etc. Ja se nadmudrujem.) Adresa: Gospodinu Andriji Torkvatu Brliću u Beču 1 Pinterović, trgovac a, vjerojatno, i knjižar u Đakovu. 2 Sviglin Janko, kasnije (1861) narodni zastupnik u hrvatskom saboru. 3 Josip ,Praus, urednik književnog časopisa »Neven«; Botić misli na preštampavanje »Pobratimstva«, što je sam Praus bio predložio, ali do čega nije došlo. 111