ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 49

BILJEŠKE 1 Kratak opis ove vrlo značajne biblioteke i rukopisne ostavštine dao je Hrvoje Morović u radnji: O trogirskoj knjižnici Garanjin-Fanfonja (Vjesnik bibliotekara Hrvatske, god. 1964, str. 95—106). "Međutim, samog arhiva obitelji samo se dotakao, jer je ovaj tada bio potpuno nesređen. Obiteljski arhiv sastoji se od arhiva obitelji Garanjin iz Trogira, obitelji Fanfonja iz Zadra i obitelji Garanjin-Fanfonja, nastavak obitelji Garanjin u Trogiru iza 1840. Obitelj Garanjin doselila se u Trogir u 17. stoljeću iz Venecije. U Veneciji su članovi ove obitelji bili »passamaneri«, tj. proizvodili su fini tekstil brokat. Nije dosada poznato da bi se ovom djelatnošću bavili i u Dalmaciji. Ovdje su bili trgovci, zakupci daća, suvlasnici obrtničkih radnja. Spretnim poslovanjem i špekulacijama jako su razgranali svoju djelatnost i nagomilali veliko bogatstvo, naročito u zemljišnim posjedima. U političkom i društvenom životu zauzimali su značajna mjesta. Zenidtaenim vezama dolazili su u rod s uglednim domaćim obiteljima. Ličnim ugledom, djelovanjem i intelektualnim radom isticao se Ivan Luka nadbiskup i njegova dva nećaka Ivan Luka mlađi i donekle Dominik. Administraciju svojih posjeda i poslovanja vodili su vrlo uredno i precizno, a izgleda da su i redovito imali jedno lice koje im je u tome pomagalo. To je početkom 19. stoljeća bio neki Madonica. Posebno su vodili knjige novčanih prihoda i rashoda kojima su bili priloženi svi odgovarajući spisi, pa knjige prihoda u naturi, i to po vrstama, posebno za svako imanje; prijepise korespondencije, knjige trgovine. Parnični spisi su im uglavnom bili sređeni po parnicama, korespondencija po autorima ili kronološki, kako im je već u pojedinom slučaju odgovaralo, itd. Arhiv je uopće vrlo vrijedan za proučavanje ekonomskih prilika srednje Dalmacije 18. i prve polovice 19. vijeka, trgovine, donekle i zanatstva, agrarnih odnosa, poljoprivrednih kultura, itd. Nažalost, arhiv je dosta stradao u pobuni trogirskog puka 1797. god., a i kasnije, o čemu će dalje biti govora. Sačuvan je inventar sastavljen 24. siječnja 1799, a potpisao ga je Dominik Garanjin, koji je, uglavnom, u svoje doba i vodio upravu nad imanjem i poslovanje. Inventar je sastavljen u obliku prošivenog neuvezanog sveska. Građa je u njemu popisana topografskim redom. Bila je poredana po policama koje su bile označene slovima od A do I. Na prvoj je polici bila obiteljska korespondencija, a na drugoj su bile knjige administracije svih grana njihove djelatnosti, kao i uprave nad njihovim imanjima. Ove dvije grupe bile su izvan fascikla. Ostala građa, tj. spisi, bili su sređeni u 24 fascikla označena arapskim brojkama; neki brojevi su imali više fascikala. Unutar fascikala građa je bila uložena u mape nazvane »colto« po predmetima, i fascikli su bili formirani po predmetima, ali u širem smislu. Krajem prve polovice 19. st. izumiru muški članovi ove obitelji. Jedini potomak, kćer Ivana Luke mlađega Katarina, udaje se za člana stare plemićke obitelji iz Zadra Antu Fanfonju. Ova obitelj nasljeđuje cjelokupni imetak Garanjin i nastavlja lozu pod imenom Fanfonja-Garanjin. Spisi ove obitelji sastoje se od korespondencije, poslovnih spisa i knjiga uprave nad posjedima, te ličnih spisa pojedinih članova. Inventar do sada nije poznat. U ovoj rukopisnoj ostavštini sačuvali su se i fragmenti arhiva raznih političkih i društvenih organizacija u kojima su djelovali članovi spomenutih obitelji, a i raniji, od 14. do 20. st., međutim, njih nemamo nigdje popisane. Isto tako nisu u spomenuti inventar ušli ni brojni rukopisi Iv&na Luke mlađega. Nadbiskupove homilije popisane su u inventaru biblioteke. Obitelj Fanfonja iz Zadra, po njihovu rodoslovnom stablu, poznata je već u 12. stoljeću, a potječe od hrvatskog plemstva s rijeke Plive (v. V. Dujšin, Zbornik plemstva, Zagreb 1938, str. 226). U toku stoljeća njeni su članovi vršili važne vojničke, političke i društvene dužnosti. Inače je ova obitelj imala veće posjede u Zadru i njegovoj oko^ lici. Izgleda da je najveći dio arhiva ove obitelji prenesen u Trogir i uključen u ovu cjelokupnu rukopisnu ostavštinu. Inventar ovog bogatog arhiva (od 14. stoljeća dalje) dosada nam je nepoznat, ali je sačuvan alfabetski indeks. Na prvoj stranici indeksa su zabilježena uputstva o smještaju građe. I ovdje su bili repertoriji, kao i druge knjige »libri manoscritti e štampati« — svesci, posebno smješteni. Arhiv same obitelji bio je složen u 69 fascikala, zapravo u 69 brojeva od kojih su neki označavali više fascikala; fascikli ovog arhiva bili su također označeni arapskim brojevima, a mapice u njima rimskim. Građa je bila sređena po predmetima. Dok kod Garanjina u inventaru nema institucija u kojima su oni djelovali, kod Fanfonja je u inventar ušla i građa koja nije samo obiteljska, i to kao posebna grupa koja je bila uložena u fascikle označene velikim slovima od A do Q. Neka su slova imala i dva fascikla. Građa je unutra bila složena u mapama, označena rimskim brojevima i sređena po sadržaju, odnosno po provenijenciji. Nažalost, sva je ova građa nađena poslije oslobođenja u obiteljskoj kući Garanjin-Fanfonja, najvećim dijelom ispremiješana; vrlo je malo fascikala sačuvano u sređenom stanju. Sada je, kako je već rečeno, privremeno smještena u Historijskom arhivu u Splitu i u toku je sređivanje. 4 Arhivski vjesnik