ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 422

vembre 1704 Monsignore Fabroni mi disse che me haurebbe dato un honore e peso in riveder (credo da parte della Congregazione di S. Officio) il Triodio de'Greci. E me lo mandô Lunedi 17 Nouembre« (f. 6). Paštrić, dakle, sasvim detaljno bilježi tko, kada i što mu je povjerio. Slijede opaske, uspoređivanja tekstova, grčki citati. Na f. 7 počinje novi koncept o istom predmetu: »A di del 17 (izjedeno od tinte) mi fu dato a riuedere per mano di Monsignore Fabroni Secretario di Propaganda Fide, e Consultore di S. Offitio, forse di ordine di quella Congregatione il libro Greco ecclesiastico in foglio detto(?) Triodio ristampato in Venezia da Nicolô Gl (nečitljivo) chi nel 1702 per ueder se ui sia stata mutatione da quelli errori che u' erano notati da Leone Allacci nel lib. 2 de libris ecclesiasticis Graecis già che Monsignore Tipaldi Arciuescouo di Filadelfia in Venezia présidente à Greci hauua stampato una parte del Triodi doue non ci erano le bestemmie de'Scismatici in essa.« Drugi je koncept manje personalan nego prvi, no bogatiji je podacima. Tu je najprije označeno tko je Möns. Fabroni, u kojem svojstvu vjerojatno povjerava Paštriću posao; precizirano je djelo o kojemu se radi, zadatak koji je Paštriću povjeren. Nedostaje, međutim, nadnevak. Paštrić je ostavio mjesta za nadnevak. To pokazuje da je Paštrića morao od dana kada mu je djelo bilo uručeno na provjeru dijeliti stanoviti vremenski razmak. Ove pojedinosti otkrivaju u Ivanu Paštriću osjećaj za preciznost i za upravo arhivsko dokumentiranje. To mu je možda zajedničko s bratom mu Jeronimom Paštrićem koji je bio arhivar Ilirskog zbora sv. Jeronima u Rimu, te poslije arhivar Časne nadbolnice sv. Jakoba (Venerabile archiospedale di San Giacomo) u Rimu (Borg. lat. 484, f. 329v

—330). — Paštrić Ivan donosi dalje da je usporedio kako mu je povjereno: »Ma hauendo conferito passo con passo nelle pagine citate dali' Allatio, trouai esser affato gli stessi« (f. 7). Usporedio je zablude na koje je upozorio u prijašnjem izdanju Alacije i ustanovio da su ponovljene i u novom izdanju. Slijedi analiza tekstova, nižu se grčki tekstovi u poredbenim stupcima (f. 7—lOv); zatim slijedi jedan list koji nosi naslov »In Triodion pag. 160« (f. 11—12). I jedna malenkost, na f. 9 Paštrić je nacrtao pero, bit će ono kojim je pisao. Treba još istaći da Möns. Fabroni (kasniji kardinal) nije tek kao praznu frazu izrekao da ovim podatkom iskazuje Paštriću čast. Time, naime, što je Paštriću povjereno da provjeri da li su u novom izdanju Triodona ponovljene zablude na koje je kod prijašnjeg izdanja bio upozorio Alacije, stavljen je Paštrić nekako uz bok čuvenog Grka Alacija. Zanimljivo je i to da taj posao nije bio povjeren kojemu Grku, a tih je moralo biti u Rimu, ako ne drugdje onda u Grčkom kolegiju. Paštrića je moralo preporučati savršeno poznavanje grčkoga jezika, poznavanje materije i napokon savjesnost. Materije, što se tiče istočne crkve, tiču se također Paštrićeve opaske o djelu C. B. Catumsyritus : Vera utriusque ecclesiae sacramentorum concordia (Borg. lat. 473, ff. 257—260). Sačuvao se također Paštrićev izvještaj o jednoj grčkoj knjizi koju je Möns. Fabroni poslao Paštriću, a u kojoj se nalazi odgovor Nektarija, grčkog patrijarha u Jeruzalemu, upućen jeruzalemskim franjevcima posebno fra Petru. Nadnevak je 23. kolovoza 1700 (Borg. lat. 483, ff. 435—441). Ukazujemo na još neke Paštrićeve ocjene raznih djela, odnosno na njegove izvještaje i bilješke o raznim piscima i njihovim djelima. U Borg. lat. 81, f. 1 nalazi se kratka bilješka o govorima opata Fabija Mancinfortia. U Borg. lat. 483 (f. 358—387; 389—401) nalaze se Paštrićeve opaske na Schelestratea. Tu dolaze riječi: »In egregio tractatu D. Schelstrate De sensu Cone. Constant. Apologetico seu Prioris, aduersus Maimbourg haec innuere mihi visum est.« Tu se nalaze još neki materijali u vezi sa Schelestratom, a padaju u 1685, i u 1688—93. godinu. Spominjemo bilješke uz djela Henrika de Noris (Borg. lat. 483, ff. 443—453); te bilješke uz djelo »Pardes rimmonim« što ga je napisao Moses Ben Iacob Cordovero Remak. (Borg. lat. 481, ff. 311—312, 334); kritičke opaske uz djelo 422