ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 417

15 —Govori i propovijedi U Paštrićevoj se ostavštini nalazi govor koji počinje svečanim riječima »Aspectus hic vester, auditores amplissimi

...« (Borg. lat. 484, ff. 133—137). — Postoji tabela propovijedi isusovca Ivana Pavla Oliva (Borg. lat. 483, f. 181). — U kodeksu Borg. lat. 747 nalazi se folija koja sadrži: »Parole dette da S. Gaetano e fra Benigno chierico agostiniano scalzo nel convento di Gesù Maria in Roma alii 3 maggio hora 19, 1687« (f. 229). 16 — Filologija Govoriti o Paštrićevim filološkim zanimanjima dosta je složeno. Filološki elementi dolaze i u Paštrićevim bogoslovnim spisima i u njegovim razmišljanjima o orijentalnim jezicima, kao i u njegovu izučavanju staroslavenskog jezika. Ne želim pod ovaj naslov sve to sabrati. Ovdje ću upozoriti na neke tekstove koji se pokazuju filološki osobito zanimljivima. To je u prvom redu tekst što je u onomastičkoj kartoteci rukopisa Vatikanske biblioteke označen »Lessico latino-illirico«. Taj »leksikon« ima četiri stupca. Prvi stupac nosi naslov »Latine«, drugi »Slauonico-Ruthen. char. Cyr.«, treći »Slauon. char. Hieronym« i četvrti »Dalmatice«. Zastupljeno je, ne do kraja, slovo »A« u latinskom stupcu, npr. ab, abeo

... (Borg. lat. 484, ff. 141—144). Možda uvid u ovaj »leksikon« može pomoći razumijevanju Paštrićeva staroslavenskog jezika, koji se pojavio u njegovu 1688. godine tiskanom brevijaru. Od interesa bi mogle biti transkripcije raznih orijentalnih i slavenskih alfabeta što dolaze u kodeksu Borg. lat. 482. 17 — Liturgika Značajno je da liturgika ne leži na periferiji Paštrićevih zanimanja. To je tim zanimljivije što se tek u novije vrijeme dogmatičari bave i liturgijskim pitanjima. Pri izučavanju Paštrića kao dogmatičara trebat će uzeti u ispitivanje i to koliko je liturgijska misao prisutna u njegovoj dogmatici. Također će biti potrebno utvrditi podrijetlo Paštrićevih zanimanja za liturgiku. Vjerujem da su tu imala udjela Paštrićeva nastojanja oko izdavanja staroslavenskih liturgijskih knjiga, kao i kontroverzistika, koju je predavao. Paštrićeva se liturgijska zanimanja tiču liturgijskih knjiga, rimskoga misala i brevijara. U kodeksu Borg. lat. 480 nalaze se na nekoliko folija ispisana imena svetaca. Naslov teksta jest: Nomina Sanctorum, quorum missa vel commemoratio habetur in Missali antiquo m. s. Ecclesiae forte in Gallia Cod. Vat. 6030 (ff. 16—

24v). U ispiscima ne dolaze samo imena svetih nego i zajedničke svetačke mise (»commune sanctorum«) i posebne mise npr. »Missa ad honorem Sanctae crucis« (f. 18v). Onomastička kartoteka rukopisa Vatikanske biblioteke upozorava da kodeks koji je Paštrić imao u ruci nosi danas signaturu: Vatic. 6080, i da je o njemu riječ u djelu: EHRENSBERGER, HVGO, Libri liturgici Bibliothecae Apostolicae Vaticanae manu scripti, Friburgi Brisgoviae, MDCCCXCVII, str. 437—438. Ehrensberger primjećuje da na rubovima rukopisnog misala ima mnogo dodataka drugim rukama pripisanih (str. 438). Nije isključeno da se među pripiscima nalazi i trag Paštrićeve ruke. Teško je reći u koju je svrhu Paštrić posizao za rukopisnim misalom. Nije ipak nevjerojatno da je to činio prilikom priređivanja staroslavenskoga misala. TJ kodeksu 477 nalaze se liturgijske molitve slijedećim svecima: Andriji Corsini, Feliksu de Valois, Rajmundu de Pennafort, Piju V, Antunu, biskupu i priznavaocu, Margariti, škotskoj kraljici, Ubaldu, Mariji Magdaleni, Mariji de Mercede, Franju Borgiji, Ivanu de Matta, Eduardu kralju i priznavaocu (ff. 174—175v). Nije isključeno da su to molitve onim svecima koji su ušli u rimski misal u vremenu iza kako je 1631, izišao glagoljski misal u redakciji Rafaela 27 Arhivski vjesnik 417