ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 323

na dokumentima popunjena su japanskim papirom

7 (slika 2), a nakon laminacije dolijepljena su s one strane dokumenta koji nije laminiran pomoću ljepila »Cocooina«.

8 Pošto je postupak restauriranja završen, dokumenti su uvezani na sličan način kako su bili uvezani i ranije. Stanovite razlike između ovog načina uvezivanja i onog uobičajenog sastoji se u tome da se svezak ne lijepi u hrptu što unatoč debljini sveska

9 omogućava da se tekst, koji je mjestimično pisan do samog kraja lista, može čitati i fotografirati bez svake poteškoće (slika 3). Korice koje su napravljene od pergamene,

10 bez kartona i lijepljenja, mekane su i drže se za sam svezak samo s pomoću vanjskih traka (slika 4). Restaurirani materijal vraćen je Državnom arhivu u Firenci u julu 1968. godine. Summary THE RESTORATION OF ARCHIVE MATERIAL FROM THE STATE ARCHIVES IN FLORENCE IN THE ARCHIVES OF CROATIA IN ZAGREB In the night of November 4th, 1966 the city of Florence was struck by catastrophic floods which badly damaged the State Archives. In August 1967, as part of international help to the city of Florence, the Archives of Croatia in Zagreb took over for restoration two parcels of documents from the 16th and 17th centuries, in all about 3.500 pages. The parcels, which had been bound before the flood, were received unbound. They had been unbound so that they would dry out, but a photograph of the binding that was expected after the restoration (picture 1) was enclosed to serve as a guide. During the drying (which took place in the tobacco factory) the material was also disinfected with ethylene oxide in a vacuum chamber. menti oštećeni djelovanjem kisele tinte na papir, a za laminaciju se upotrebljava folija s ljepilom, taj postupak nije neophodan, jer već sama folija s jedne strane sasvim dovoljno učvršćuje površinu dokumenta. Dokumenat laminiran samo s jedne strane ima mnogo originalniji izgled — što je osobito važno kod starijih dokumenata, a debljina i težina tako laminiranog dokumenta neznatno se povećava — što je osobito važno kada se, kao u opisanom slučaju, laminirani dokumenti uvezuju u debele svežnjeve. Laminacija dokumenata samo s jedne strane može se usporediti s ručnim restauriranjem gdje se u sličnim slučajevima cijela površina oštećenog lista s jedne strane lijepi japanskim papirom ili svilom. U tom slučaju prednost je folije što nimalo ne smanjuje čitljivost dokumenta i vidljivost teksta, a čvrstoća mu je približno ista kao i kod dokumenta lijepljenog japanskim papirom. Spomenuta vrsta folije se, osim toga, može vrlo lagano skinuti s dokumenta, namakanjem u acetonu pri sobnoj temperaturi. U slučaju da se tako laminirani dokument namoči vodom, može se vrlo lagano osušiti uobičajenim postupcima, a da pri tome folija ostane u nepromijenjenom stanju. Osim toga, ova vrsta folije ne ometa fotografiranje — što se vidi iz slike 2. Ova metoda laminacije uspješno se upotrebljava i u Institutu za patologiju knjiga u Rimu. 7 Okamoto Gasenshi Nr. 634490, proizvod firme Drissler & Co, Frankfurt a/M 8 F. Gallo: Ricerche sperimentali sulla resistenza agli agenti biologici dei materiali impiegati nel restauro dei libri. II. — Saggi su alcuni adesivi organici e sintetici e considerazioni sulla regolazione dei fattori termoigrometrici ambientali che inibiscono l'attacco microbico, Bollettino dell'Istituto di patologia del libro, Fasc. I

—II, 1961, str. 6—26. 9 Jedan od svezaka imao je 35 cm debljine u hrptu, a drugi 20 cm. 10 Skins Parchement, proizvod firme H. Band & Co Ltd. Brent Way, High Street, Brentford — Middlesex, England. 323