ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 120
Iju na potpis. Pretpostavlja se da ju je napisao dubrovački kancelar Rusko. 168 Isprava je po tekliću (cursori) poslana u Bosnu, ali je u državini Radiča Sankovića ukradena. Senat 8. XII odlaže pisanje Radiću zbog tog slučaja, ali određuje 100 perpera nagrade ako se kradljivci pronađu. Ujedno se odgađa rasprava o nekim pitanjima u vezi s Ostojem. 169 Krađa povelje na teritoriju koji drži Radič zacijelo je odraz njegova nezadovoljstva što se pregovori o zemlji koju on drži vrše mimo njega. 10. XII u Dubrovniku se već biraju 3 službenika koji će predložiti Senatu kako izvršiti darovanje obećanih kuća kralju i Hrvoju. Ovlašćuje se knez i Malo vijeće da odgovore na pismo kralju i Hrvoju i da se piše poklisarima da ostanu u Bosni dok ih se ne opozove. 18. XII raspravlja se o odgovoru kojeg treba poslati Radiću, ali se to odgađa do subote. Očito je da se Radič nešto ljuti i prigovara, a Senat se ne želi prenagliti. 21. XII šalje se instrukcija poklisarima neka nastoje da se na darovnici potpiše i bosanska kraljica i što više bosanskih velikaša. Odgovor Radiću odgađa se iz dana u dan. Biraju se tri vlastelina: Pavle Gondula, Marin Bona i Šime Goce da mu sastave odgovor. Piše se i upoznaje poklisare u Bosni s Radićevim prigovorima. 170 Odgovor Radiču odgađa se i 23. XII. Sve to ukazuje na krajnju opreznost i obazrivost Senata prema Radiču. Pregovori i razmjena instrukcija između vlade i poklisara u Bosni traju još i u siječnju iduće godine. 8. I 1399. Pavle Gondula, Luko Bona i Mihajlo Luchari trebali su sastaviti odgovor za Bosnu, ali se i to odgodilo za nekoliko dana. 171 Konačno, 15. I 1399. u Lisnici na Usori Ostoja izdaje ispravu — u stvari sastavljenu od samih Dubrovčana — kojom ustupa Dubrovčanima voljom i htijenjem svoje vlastele i velmoža »zemlje od Kurila deri do Stona sa vsimi seli i zaseoci i s ljudmi i s vsimi me jami i pravinami i s vodami i s pašami i z drvni i z dubravi i z grmi j em i sa vsakim inim dostojanijem i sa svimi pravim! kotari tihi zemal i seol rčenih. Ja na ime sič i sič sela naisprvo Kurilo, Osalnik, Ljubač, Gromača, Orašac, Trsteno, Mrčevo, Brsečevo, Mravinac, Dulgo, Malkove i druge Malkove, Slano, Trnova, Podgora, Čepikuće, Podimoč, Kotezi, Zaton, Visočani, Točilnik, Smokovlani, Osle i Topola i ta sela zgori pisana sa vsim dostojenijem i nih dasmo nim u vjeki vjekom u plemenito do skončania svjeta .. .«. 172 Slijede potpisi brojne vlastele. Završena je prva faza borbe oko Primorja. Primorje je u času darovanja bilo kraljevska zemlja, a ne posebna župa. Dubrovčani su uspjeli dobiti ga, a pri tom su izbjegli plaćanje za nj godišnjeg tributa, koji su bili obvezni plaćati prilikom stjecanja Stona, a kasnije i Konavala. 173 Dubrovčani su zahtijevali da im to darovanje potvrdi i ugarsko-hrvatski kralj Sigismund, što je on i učinio. 174 U radnom planu Dubrovčana za 1399. našlo se: ući u posjed Primorja; urediti neka sporna pitanja sa susjednim velikašima; udobrovoljiti Radiča Sankovića i od njega dobiti selo Lisac, koje je pod ne168 Cremošnik, 119. 169 »de inducianđo usque ad diem martis proxime super deliberationem in scribendo ambassatoribus Bossine quod remaneant in Bossina expeditis inde pristavo et poveliis quas ibi debent habere donee in ultra id eis hine aliud scribetur vel quod veniant predictis expeditis ut eis scriptum est«. — Ref. 31, 213'. 170 Ref. 31, 41, 124'. 171 Ref. 31, 45', 125. 172 Stojanović, 420-^23. 173 Cirković, Istorija Bosne, 186—7. 174 Resti, 185. 120
