ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 116
Stona do Dubrovnika, to jest u Primorju. U napadačkom savezu protiv Uroša I, Dubrovčani ugovaraju s bugarskim carem Asjenom 1253. da im se nakon pobjede nad Urošem proširi teritorij od visa Oko povrh Rijeke Dubrovačke, vrhovima brda iznad Kurila, vrhovima iznad Zatona i Poljica i Orašca do crkve sv. Tekle. 133 Vrhovi brda iznad Kurila, Zatona, Poljica i Orašca nisu dotad bili dubrovački, nego su spadali u Hum, Primorje. Stjecajem tih strategijskih točaka Dubrovčani su zacijelo htjeli dobiti prednost u čuvanju i obrani s kopnene strane, svojih luka od Rijeke do Zatona. 1290. bratovština u Gružu propisuje da će voditi računa 0 svojem članu (bratu) ako bude bolestan i nađe se izvan grada na području od Molunta do Stona. 134 U taj prostor uklapa se, dakle, i Primorje. Ne iznenađuje stoga da su Dubrovčani, kad su 1333. de jure stekli Ston 1 Pelješac, unijeli točku u ispravu da im je Dušan poklonio i primorski pojas od Prevlake do dubrovačke granice. 135 Međutim, taj dio primorja od Stona do dubrovačke granice nisu Dubrovčani tada zaposjeli. Bosanci im to nisu dopuštali ni priznavali. Kad su se Dubrovčani podvrgli 1358. pod suverenitet ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika, kao sastavni dio kraljevstva Hrvatske i Dalmacije, ubacili su u ugovornu ispravu da im je Ludovik poklonio primorje od Stona do Dubrovnika. 136 Dubrovčani ni tada nisu stekli i zaposjeli taj primorski pojas. 137 Ali oni su uporni. Dubrovčani daruju Dabišu 1395. i traže da im ustupi Primorje. Slično pokušavaju 1396. kad se Sigismund, nakon poraza kod Nikopolja svratio u Dubrovnik, da od njega dobiju Primorje i Kana vie. 138 Konačno su nakon velike akcije, poduzete tokom 1398, uspjeli 1399. isposlovati povelju od bosanskog kralja Ostoje da im odstupi Primorje. Dubrovčani su, dakle, kroz čitavo XIV st. nastojali doći do tog primorskog pojasa. Oni su ga na papiru imali još od 1333, a svoje zanimanje za nj pokazivali su u toku XIII st. Ako neka država stekne stanoviti dio tuđeg teritorija, uvijek se pitaju povjesničari što je tu državu potaklo na takav postupak? Slična je stvar i sa stjecanjem Primorja. Neki kažu da je Dubrovčanima trebala neposredna kopnena veza sa Stonom, 139 pa su se zato borili da dobiju Primorje. Drugi tu akciju uklapaju u općenitu težnju Dubrovčana da Bosance, nakon Tvrtkove smrti, udalje od mora, od Dalmacije i da na račun Bosne prošire svoj teritorij. 140 Ostali iznose da su Dubrovčani htjeli spriječiti pljačkanje svojih malih trgovaca i osigurati trgovački put prema Neretvi, Bosni. Budući da je Primorje krševito, ne bi kod Dubrovčana prevladavala ekonomska dobit, nego osiguranje trgovačkog puta. 141 Ukratko rečeno: U Slanskom Primorju je bila baza za nasrtljivce na Dubrovnik. Dubrovčani su dolazili često u sukob sa sitnim vlasnicima zbog pljački. Sporove su rješavali stankom. Dubrovčanima je bilo stalo da uvedu red i mir na tom području i kopnom povezu sa Pelješcem i imaju miran put prema Bosni«. 142 > 33 SCD IV, 531. > 34 SCD VI, 700. 135 Stojanović, 50. 136 SCD XII, 482—483. 137 V. Foretić, Godina 1358. u povijesti Dubrovnika, Starine JAZU 50, 255. 138 Resti, n. dj., 82. — Corović, n. dj., 350. 139 A. degl' I v e 11 i o, Saggio d'uno studio storico-oritico sulla colonia e sul contadinaggio nel territorio di Ragusa, Dubrovnik 1873,34. 140 Dinić u Hist, naroda Jugoslavije I, 592. 141 G. Cremošnik, Prodaja bosanskog Primorja Dubrovniku 1399. i kralj Ostoja, GZM BiH XL, sv. II, 1928, 110. 142 Roller, 225. 116
