ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 108

održavao se stanak kod crkve sv. Marije na Hvaru. Sporovi između tih općina i dubrovačke rješavali su se na sastancima na Prevlaci kod Stona. Posebno se naglašava »quod stanicum debet fieri secundum ordinem capituli de Chelmo«. Dubrovčani <su se služili stankom i za rješavanje sporova s ljudima iz Raške i Zete. I tom se zgodom naglašavalo da će se u proceduri raspravljanja primjenjivati odredbe stanka o Humu. Dubrovčani su, osim toga, bili dužni, ako je to bilo potrebno, ići jamčiti u Hum, ali su mogli tražiti i stanak.

58 Stanak za rješavanje sporova između Dubrovčana i Humljana primjenjivao se mnogo puta. Spominje se npr. već 1169— 70. kad općina iz Popova prigovara Dubrovčanima da su narušili mir i zato traži stanak o Đurđevu danu. Inače se spominje stanak u Stonu, gdje su se rješavali sporovi između Dubrovnika, Splita i Omiša.

59 Hum, a s njim i Primorje, spadao je u ono šire područje dubrovačkog uvoza-izvoza na koje se primjenjuju posebni carinski propisi. Koji god Dubrovčanin izvozi u područje od Vrulja kod Omiša do rijeke Lješ u Albaniji ili na otoke Mljet, Korčulu, Vis, Hvar, Brač različite vrste tekstila (platno, sukno, vunena tkanja), pokrivače, stavljenu kožu, krzno, odjeću, obuću, stoku sitnog i krupnog zuba, grabežljive ptice izvježbane za lov, predmete i prerađevine iz zlata ili bilo koju vrstu robe (mercationes), plaća carinu u Dubrovniku. Nijedna lađa ne smije napustiti dubrovačku luku i otići u smjeru tog područja dok ne dobije dopuštenje carinika. Carina se plaćala i na izvoz crepova, cigla, sira, loja. Za uvoz u Dubrovnik, na područje od Valone u Albaniji do Caput Comari na Pelješcu, plaća se pristojba na uvoz ribe, ulja, vina, žita, vapna, pakline (smole), sira, platna, voća, mliječnih proizvoda, kože i si. Zabranjuje se uvöz vina i octa u Dubrovnik na širokom području od Trogira do Ulcinja.

60 Drugi dio uvoza-izvoza dubrovačkog kretao se, samo da spomenem taj smjer i put pored niza drugih, dolinom Neretve u Hum i Bosnu. Jer »dolina Neretve predstavlja nesumnjivo najvažniju saobraćajnu vezu, prirodoim označenu, između naše obale Jadranskog mora i njegovog zaleđa«.

61 Na ušću Neretve i oko njega nastalo je nekoliko trgova kao stanice i postaje na trgovačkom putu između zaleđa i primorskih gradova, među njima i Dubrovnika. To su luke Ploče, Nekranj, Brštanik i dr. Dubrovčani su uzalud nastojali prisvojiti otočiće Osinj i Posrednicu kako bi potpuno zagospodarili ušćem Neretve.

62 Dolina Neretve je svakako predstavljala značajnu prometnu arteriju i Bosni veoma potrebnu vezu s morem. Neretva je od svih rijeka bila najvažniji vodeni put srednjovjekovne Bosne. Posebnu ulogu u tom trgovačkom prometu igrali su Dubrovčani.

68 Svakako najznačajnije prometno trgovačko središte bila su Drijeva na Neretvi. Njegova je važnost osobito porasla kad je to mjesto došlo pod vlast Bosne. Prikladan položaj Drijeva « omogućavao je na širokoj osnovi 58 V. Bogišić-C. Jireček, Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272, MH-JSM IX, lib. II, 24 - III, 49, 50, 51, 53, 54, 56. 59 SCD II, 126; IV, 53, 62, 77; V, 57. — Stojanović, 68. 60 M. Peterković, Statut carinarnice grada Dubrovnika, Dubrovački zakoni i uredbe I, SAN, 1936, 400—429. • 61 M. J. Dinić, Trg Drijeva i okolina u srednjem veku. Godišnjica Nikole čupića, 80 (47), 1938, 109. 62 Dinić u Historiji naroda Jugoslavije I, 574—75. 43 D. Kovačević, n. dj.. 20. 158—59. 108