ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 103

Petar pokušao je izmamiti novac od Dubrovčana da bi za uzvrat dopustio povratak biskupa Donata u svoju rezidenciju, ali bez uspjeha. Budući da je stonska biskupija bila dugo nepopunjena (Donat je umro 1211. na Lokrumu), papa uzima pravo da on neposredno imenuje stonske biskupe.

24 1219. raški arhiepiskop Sava osnuje pravoslavnu episkopiju u Stonu i za prvog episkopa imenuje svog učenika Ilariona. Postoji mišljenje da je ta episkopija na granici srpske države, pravoslavlja, imala posebnu ulogu »da bude svetionik pravoslavlja« i da bdije nad interesima srpske države i crkve.

25 Sjedište episkopije bilo je u Stonu u Bogorodičinu manastiru, u crkvi zvanoj »Gospa od Luža«.

26 Srpski su vladari bogato darivali tu episkopiju. Posjedi koji su pripadali humskoj eparhiji smještenoj u Stonu i vezani uz Bogorodičinu crkvu, nalazili su se oko Neretve, u okolici Makarske, na poluotoku Pelješcu i u Primorju.

27 Činjenica da humska episkopija ima jaku ekonomsku bazu izvan granica svoje eparhije, ponukala je neke povjesničare na zaključak da su se episkopi u njoj osjećali nesigurni zbog prevlasti patarena na tom području.

28 Sjedište humske episkopije seli se 1252. iz Stona u manastir sv. Petra i Pavla na Limu. »Tu činjenicu možemo objasniti samo jačanjem bogumilskog pokreta na Stonu, koji je istovremeno i katoličkog biskupa primorao da beži iz Stona i da se skloni najpre u Dubrovnik, a zatim na Korčulu.«

29 Postoji, međutim, mišljenje da je to preseljenje iz Stona na Lim uzrokovao potres, koji je oštetio Bogorodičin manastir u Stonu i činjenica da se humski župan Radoslav 1254. podvrgao ugarskom kralju. Osim toga, Dubrovčani, kad su stekli Ston 1333, našli su na Pelješcu raške kaluđere i popove. Dubrovačka Republika uspjela je, pomoću franjevaca i glagoljaša, privesti stanovništvo Pelješca i Stona opet natrag katolicizmu.

30 Ne bi, dakle, isključivi razlog preseljenju humske eparhije iz Stona na Lim bilo patarenstvo, premda je ono bilo zaista dosta rašireno u Humu, nego su tu bili i drugi razlozi. Dinastičke borbe u Raškoj potkraj XIII st. između Milutina i Dragutina, otvorile su put prodoru hrvatskih velikaša Šubića u Hum.

31 Oni su zagospodarili Bosnom i Humom. Mladen Šubić nosi naslov »gospodar čitave zemlje Huma« (1304). Bio je, u stvari, gospodar jednog dijela Huma sve do 1318,

32 premda je titulu »humski knez« nosio sve do 1322. god.

33 U dijelu Huma, u nekim humskim župama vlada od 1304. hrvatski knez Konstantin Nelipić. Koliko je vremena trajala ta njegova vlast, ne može se tačno znati. Poznato je da je još 1313. njegov otac Izan držao Drijeva. Humsku oblast oteo je od Mladena II Šubića Milutin 1319. god.

34 24 Solovjev, n. dj., 71. 25 Corović, n. dj., 224. 26 O toj crkvi usp. A. Dračevac, Da li je već u IX stoljeću postojala crkva Bogorodice u Lužinama kod Stona, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 16, 1966, 176—183. 27 R. I v a n o v i ć, Srednjovekovni baštinski posedi Humskog eparhiskog vlastelinstva, IC, 1959, 79—95. 28 Solovjev, n. dj., 73. 29 ibidem, 30 J. Š i d a k, Humska eparhija, Enciklopedija Jugoslavije 4, 304. 31 S. Cirković, Istorija srednjovekovne bosanske države, 1964, 79. 32 SCD VIII, 497 »Mladinus secundus, Croatorum et Bosne banus terreque Him dominus generalis«. 33 Vego, n. dj., 94. — O Mladenu II Subiću usp. Vj. Kid 16, Bribirski knezovi od plemena Šubića do god. 1348, Zagreb 1897, 81 i d. 34 M. D i n i ć, Comes Constantinus, Zbornik radova Vizantološkog instituta 7, 1961. 1—11.