ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)

Strana - 99

STJECANJE, DIOBA I BORBA ZA OČUVANJE DUBROVAČKOG PRIMORJA 1399—1405. Dr Josip Lučić PRVI DIO I Područje od Osojnika na zapad povrh Rijeke Dubrovačke preko Orašca, Trstenog, Slanog do Imotice kod Neum-Kleka zvalo se za vrijeme Dubrovačke Republike Primorje ili Terre Nove. Taj prostor obuhvaća 27 735 ha površine.

1 Republika ga je stekla 1399. Do tog vremena Primorje se uklapa u povijest Zahumlja (Huma), a preko njega i u prošlost zetske, raške, hrvatsko-ugarske i bosanske države, kojima je pripadalo u srednjem vijeku. U sumarnom pregledu preći ćemo historiju tog kraja s obzirom na Dubrovnik. Zahumlje se, prema podacima Konstantina Porfirogeneta, prostiralo između Dubrovnika i rijeke Neretve, tako da je Dubrovnik ležao između Zahumlja i Travunje. Primorje je, dakle, dio Zahumlja.

3 Zahumljem u početku vladaju župani, koji katkad nose titulu arhonta.

3 Veoma rano razvijaju svoju vojničku pomorsku snagu. Zajedno s ostalim Slavenima na Jadranskoj obali sudjeluju u opsadi Barija 871. godine. Tamo su ih prevezli Dubrovčani.

4 Zahumljani potječu od nekrštenih stanovnika na rijeci Visli. Doselili su se ovamo, u svoju srednjovjekovnu postojbinu, kad i ostali južni Slaveni u VII st. Na svojem prostoru imali su naseljene gradove: Ston, Mokriskik, Josli, Galumainik, Dobri1 D. Roller, Agrarno-proizvođni odnosi na području Dubrovačke Republike od XIII do XV stoljeća, Zagreb 1955, 227. 2 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, gl. 30 (kratica DA I) u redakciji B. Ferjančić, Vizantinski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, 1959. — U povijesnoj znanosti se smatra da je Neretva samo u jednom dijelu toka bila granica Zahumlja (Ferjančić, n. dj., 34). Postoji mišljenje da granica Zahumlja nije dopirala neposredno do samog Dubrovnika, nego do granica njegova kopnenog teritorija zvanog Astareja. Usp. V. Foretić, Ugovor Dubrovnika sa srpskim velikim županom Stefanom Nemanjom i stara dubrovačka djedina, Rad JAZU 283, str. 56 i passim. J. Lučić, Prvotni teritorij Dubrovnika (problem njegova stjecanja), »Dubrovnik« 3. 1966, str. 51. 3 Ferjančić, n. dj. 14, 78. 4 ibidem, gl. 29.