ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 62
znatno uvećanim slovima, na drugoj nešto manjim, a iduće su stranice pisane ujednačeno, osim njemačkog teksta, koji imade uvećana slova sve do 9. stranice. U latinskom i hrvatskom tekstu su slova pisana majuskulom, a upotrebljava se tamnozlatna, ciglasta, plavozelena i crvena boja. U njemačkoj verziji pravila samo su slova prve stranice zlatne, ciglaste, zelene, crvene i tamnosmeđe boje. Počeci novih pasusa su u čitavom tekstu na svim jezicima pisani uvećano i crvenom bojom. Bilo bi sigurno poželjno ove minijature i bar prve stranice teksta s inicijalima donijeti ovdje u prilogu u koloru. Mi ih dajemo u crno-bijeloj tehnici. Što je još potrebno reći prije nego što donesemo originalni tekst tih pravila na hrvatskom jeziku? Već smo rekli da varoški varaždinski sudac Juraj Mikulčić 8. rujna 1710. godine prepisuje i potvrđuje na latinskom, hrvatskom i njemačkom jeziku pravila ceha tkalaca u Varaždinu iz 1561. godine. On to čini na molbu cehmeštra (magistra) varaždinskog tkalačkog ceha Mihajla Haraminčića, te Josipa Skeršića, Karla Pransa, Luke Bolovca i ostalih obrtnika tkalačkog umijeća u Varaždinu. Gradski sudac je imao pred sobom pravila iz 1561. godine u originalu. Budući da su ona već bila veoma oštećena i trošna zbog starosti, on ih ponovno prepisuje i potvrđuje. Ta stara pravila tkalačkog ceha u Varaždinu tkalcima je izdao godine 1561. 18. listopada varoški sudac Juraj Flaišman. O tome ovaj varaždinski sudac kaže slijedeće: Dana 10. listopada u Gradsku su vijećnicu došli tadašnji cehmeštar (dekan) tkalačkog ceha Jesenčić s članovima istoga ceha Lukom Posen-' gartenom, Filipom i Matijom Morgenratom, zvanim Zorenić, Bartolom Biliskanom, Kristoforom Nekomunedajem, Grgom Novakom, Stjepanom Sirnjakom, Jakobom Frančevićem i Nikolom Stefnešićem. Zamolili su suca Flajšmana, u svoje ime i u ime ostalih varaždinskih tkalaca, da im isti sudac prepiše, potvrdi i proglasi pravila ceha tkalaca iz Štajerske, odnosno iz Graca, po kojima su oni i do tada stvarno živjeli i djelovali. Naglašavaju da ovaj prijepis, potvrdu i proglašavanje mole stoga što su proveli reorganizaciju svoje tkalačke organizacije, pa žele imati u smislu te reorganizacije odgovarajuća pisana pravila, kakva imadu tkalci i drugdje, a napose u Štajerskoj. Ovaj novi red u njihovoj organizaciji značit će napredak i više reda, a podjednako će služiti glasu, slavi i časti grada Varaždina. Zatim su Flajšmanu pokazali pravila tkalaca grada Graca, napisana u formi knjige. Kad je, upoznavši se s tim pravilima, Flajšman vidio da se ona ne kose s pravom i običajima grada Varaždina, udovoljio je molbi ove delegacije ceha tkalaca. Prepisao ih je, potvrdio i proglasio, ali sada kao pravila ceha tkalaca u Varaždinu. Evo napokon teksta na tadašnjem kajkavskom dijalektu: 1. Mi I vrai Flaisman richter pvrgari priszesni y vsza obchina szlobodnoga kralyevszkoga varassa varosdinszkoga napervo daiemo po ouom lisztu nassem obznanuiuch uszim y uszakomu koterim dosztoy, da gdabi mi na dan šesti, perui naimre dan po szuetku blasenoga Dyonisius muchenika, uv hise szprauischa nassega bili zaukupa szpraulieni, fer szud y dokonchania nassa imali, 62
