ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 54
Varaždinu, ali i važnost tih izvora za historiju obrtničke djelatnosti unutar cehovskih organizacija. 2. Međutim, nema odgovarajućeg broja publiciranih priloga historiji obrta i cehova, koji bi se temeljili na ovoj arhivskoj građi HAV-a. 1 Jednako tako, koliko je autoru ovoga članka poznato, nema ni u rukopisu više od šest nepubliciranih radova. 2 Kako je ovakva arhivska građa bez sumnje interesantna za našu naučnu javnost, u ovome ćemo članku objaviti »Pravila tkalačkog ceha u Varaždinu« iz 1561. godine. Zašto počinjemo upravo s tkalačkim cehom i njihovim pravilima? Ponajprije upravo zbog 1561. godine. Naime, iza Ceha brijača, kupalištara i ranarnika u Varaždinu, koji imadu svoja »pravila« iz 1557. godine, tkalci su bili prvi obrtnici koji su uredili svoja cehovska pravila. To je jedno. Drugo je značajna činjenica, koja je od posebnog interesa za nauku, da su ta pravila ceha tkalaca uz latinski i njemački jezik pisana i na tadašnjem kajkavskom dijalektu. Ovdje ćemo donijeti ta pravila na hrvatskom jeziku. U originalu ona se nazivaju »Tkalačkoga navuka meštrov navade, sloboščine i pravice«. Prije nego što donesemo originalni hrvatski tekst tih pravila, recimo nešto o tekstilu, tkaninama uopće i o obrtnicima koji su se bavili izradom ili doradom tkanina i platna u ranijem razdoblju, kao i u vremenu ovih tkalačkih varaždinskih cehovskih pravila. 1. Vrste tkanina u Varaždinu 15—17. stoljeća Imade dosta podataka o odjeći i vrstama odijela u gradu Varaždinu za taj raniji period, do 17. stoljeća. Još je gotovo više vijesti o vrstama materijala iz kojih je ta odjeća izrađena. Sačuvano je dosta podataka i o vrstama platna i tkanina uopće, koje su se tada kao velika dragocjenost čuvale u kućama građana i građanki u Varaždinu. Osim toga, zabilježeno je i nekoliko podataka o gradskim obrtnicima koji su se bavili određenim poslom na izradi ili doradi platna i tkanina uopće. 1 Dato je svega nekoliko priloga. Tu treba spomenuti rad dra Mr. Artura Kraj an skog »O Statutu varaždinskog ceha ranarnika, brijača i kupalištara iz 1557. godine« i Adolfa Wisserta »Tekst požunskog Statuta kirurga, brijača i kupalištara«, Spomenica varaždinskog muzeja 1935, Varaždin 1935, str. 56—72. Zatim rad Adolfa Wisserta »O zagrebačkim kupalištarima potkraj srednjega vijeka«, Liječnički vjesnik, br. 3—4, Zagreb 1957, str. 156—166, gdje se pisac dotiče i varaždinskog ceha ranarnika, brijača i kupalištara. Idući značajan prilog je rad Ivana Bacha »Povlastice i pravila varaždinskog zlatar^ skog ceha 1613. godine«, Starine JAZU, knjiga 49, 1959, str. 235—246. Osim toga, pitanja obrtnika i njihovih organizacija tretirana su i u djelima Krešimira Filića »Varaždin u prošlosti«, Varaždinska gimnazija 1636—1936, Varaždin 1936, str. 18—20 i Mirka Androića »Povijest vatrogastva u Varaždinu 1220—1955. godine«, Varaždin 1955, te »Prilozi historiji radničkog pokreta varaždinskoga kraja 1803—1919. godine«, Naša Praksa, br. 4—5, god. I, Varaždin 1959, str. 4—27. 2 Krešimir Filić, »Mesarski ceh u Varaždinu«; Ivan Bach, »Varaždinski zlatari 18. i 19. stoljeća«; Mirko Androić, »Zanatstvo kroz historiju grada Varaždina«; isti, »Ekonomika srednjovjekovnog Varaždina«; isti, »Starogradska Varaždinska općina«; isti, »Suknarstvo i tekstilna industrija u Varaždinu od početka do najnovijeg vremena«. 54
