ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 260
— za gospoštijske, obiteljske i osobne arhive — za tvorničke i privredne arhive — za arhive parlamenta — za arhive štampe, radija i filma. Državni su arhivari raspravljali o dvjema temama: o arhivskim novogradnjama i o stručnom profilu arhivista. Dr Haase iz Hannovera govorio je o iskustvima u vezi s unutarnjim rasporedom arhivskog prostora, o smještaju čitaonice i izložbene dvorane, zatim uprave, radionica i spremišta (usp. o tome i: »Archivar« lö^oS, 17/1964, 19/1966; zatim: »Archivalische Zeitschrift« 53/ 1957, 54/1958, 60^1964, 62/1966). U diskusiji su dr Papritz (Marburg) i drugi govornici sumirali ova načela za unutrašnje raščlanjivanje arhivskog ambijenta: 1. postoje prostorije u koje javnost ima slobodan pristup: čitaonica, izložbena dvorana i nusprostorije; 2. prostorije u koje korisnik ima ograničen pristup: uprava; 3. prostorije u koje je sasvim isključen pristup korisnika: spremišta i laboratoriji; 4. uz čitaonicu: prostorija s mikročitačem, fonokabineti i daktilo-kabineti; 5. prostorija za predah i boravak spremišnog ili radioničnog osoblja. U sekciji za arhiviste crkvenih arhiva referenti su naglasili da je funkcija crkvenih arhiva zasnovana na propisima kanonskog prava i papinskoj instrukciji za biskupe i glavare redova. Za katoličke arhive osnovana je biskupska glavna komisija za crkvene arhive, a izrađen je i nacrt arhivske uredbe za te ustanove. Kao i za ostale arhiviste, vrijedi i za crkvene da pored naučno-istraživačkog rada nastoje što je više moguće utjecati na uredan rad kancelarija pri svim crkvenim instancama. Posebnom bi uredbom trebalo ovlastiti arhiviste da mogu vršiti određen nadzor nad njihovim radom, kako bi građa u što urednijem stanju pristizala u arhive. Ova iskustva i prijedlozi njemačkih crkvenih arhivista pokazuju da su tamošnji crkveni arhivi potpuno uključeni u rad ostalih arhiva i da s njima u svemu, pa i u problemima, drže korak. To je posebno zanimljivo s gledišta naših prilika na ovom području, jer svi ti problemi pred nama tek stoje. Slično se može reći i za privredne arhive. Najaktualnija pitanja ove oblasti jesu: specijalizirane zgrade za privredne arhive, historijat pojedinih firmi kao zadatak tvorničkih arhivara, zatim problem neregularnog nastajanja privrednih arhiva, kao posljedica pravne nereguliranosti i krajnje dinamičnosti privrednog sektora. Zanimljivim referatima i živom diskusijom odlikovao se i rad sekcije za arhive štampe, radija i filma. O stogodišnjem arhivu lista »Neue Zürcher Zeitung« govorio je dr Brüderlin iz Züricha, dok je o velikom arhivu hamburškog magazina »Der Spiegel« referirao H. Klatte. On je naglasio da se novinski arhivi još moraju boriti za priznanje, jer neki smatraju da velikim dokumentacionim centrima novinskih redakcija ne pripada ime i status arhiva, pozivajući se, istina ne sasvim bez prava, na načelo da arhivska građa mora bezuvjetno imati unikatni karakter. Unikati su, doista, sasvim iznimni među onih 6 milijuna »Spiegelovih« novinskih odrezaka i u onom već famoznom »Spiegelovu« personalnom arhivu od 3 milijuna obavijesti o 200.000 najrazličitijih ličnosti aktivnih na svjetskoj sceni, zatim u golemoj rijeci vijesti novinskih agencija, izvještaja korespondenata, komentara i si. materijala koji se danomice slijeva u redakciju i njen arhiv. S klasičnom arhivskom građom to se ne može uspoređivati ni starinom ni unikatnošću. Vrijednost te građe sastoji se u nečem drugom: ona iscrpno i na vrlo zanimljiv način dokumentira neposrednu prošlost i sadašnji trenutak, a praktički pokriva čitav Globus. Kad se radi o neposrednoj prošlosti, onda »klasični« arhivi ne mogu pomoći jer su vezani rokovima javnosti a građa im je i odviše nepregledna za brzu informaciju. Dobro oprem260
