ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 247
difikacija; projekt zakona o sankcijama za zaštitu nacionalnog arhivskog blaga; donošenje konkretnih zakonskih normi na temelju teza što ih je izradila Komisija talijanskog parlamenta za zaštitu i valorizaciju spomenika historijskih, arheoloških, umjetničkih i prirodnih. U sumarnoj analizi iznesenih stavova, i konačnih zaključaka Savjeta, autor posebno naglašava činjenicu značajnog doprinosa talijanskih arhivista obradi historije institucija (uprave, sudstva, privrede, vojnih organizacija i dr.), čime su oni djelotvorno pokazali svoju kvalificiranost u ovoj domeni historijskih istraživanja, toliko korisnoj i nacionalnoj historiji i arhivistici. Isto vrijedi i za njihove rezultate u oblasti pripreme i publiciranja naučno-kritičkih izdanja arhivskih izvora. »Čistim historičarima« ostaje široko polje, glavno područje njihove djelatnosti, a to je da pišu i objavljuju naučne rasprave i djela na temelju objavljenih historijskih izvora. U svakom slučaju dobro je i korisno da rad na publiciranju arhivskih izvora potiče i koordinira jedna posebna Komisija, formirana u tu svrhu, a koja treba da pokazuje što više aktivnosti, inicijative i dinamičnosti u svome radu. Od šireg su interesa i problemi liberalizacije korištenja arhivske građe, što ih je pretresao Glavni arhivski savjet. Željelo se, naime, udovoljiti zahtjevima nauke koja traži da budu pristupačni korištenju i arhivski dokumenti nastali za posljednjih 50 godina, odnosno za posljednjih 70 godina kada su u pitanju sudski spisi. Zauzet je stav da to treba omogućiti, dajući za to odobrenje »od slučaja do slučaja«. Time bi se omogućilo korištenje i dokumenata nastalih sve do god. 1930, odnosno i onih do god. 1939. ali, u potonjem slučaju, uz primjenu strožih kriterija i garancija. Utvrđeno je da ministarstva vanjskih poslova i vojske prelaze i te granice korištenja, no objavljivanje svoje građe, a posebno one koja potiče iz perioda preko navedenih granica, ova ministarstva povjeravaju samo svojim posebnim historijskim institutima. Konstatirano je, nadalje, kako je nesumnjivo da sistem odobravanja korištenja novije građe »od slučaja do slučaja« neizbježno stvara razne praktične poteškoće, pa i diskriminira poneke naučne radnike, ali da »za sada« nije moguće odrediti drugačiji sistem i kriterije. Ovdje autor ističe (str. 95) i pitanje građe u institutima za historiju pokreta otpora, koja je u cjelini pristupačna korištenju, bez iznimke. Ako je moguća ovolika liberalizacija korištenja čak i za građu iz perioda drugog svjetskog rata, tada se logično nameće potreba istog stepena liberalizacije i za građu pohranjenu u državnim arhivima. O pitanjima razgraničenja i koordinacije među službama zaštite spomenika kulture i arhivske službe autor ne iznosi detalje o stavovima parlamentarne komisije i Glavnog arhivskog savjeta. Zanimljive su, međutim, iako kratke napomene o pokrenutom pitanju resorne pripadnosti arhivske službe. Nije prihvaćena mogućnost zamjene jedne resorne pripadnosti nekom drugom, a dato je priznanje sadanjem resoru unutrašnjih poslova na njegovim dosadašnjim naporima za razvoj državnih arhiva. No, spominje se ideja autonoranog — samostalnog statusa arhivske službe, izvan postojećih resora, i takva ideja stiče svoju afirmaciju. Spomenimo još i posebnu pažnju Savjeta usmjerenu efikasnijoj zaštiti arhivske građe u privatnom vlasništvu. Smatra se potrebnom smišljenija zaštita, uz rigoroznija normativna rješenja. Posebna je pažnja obraćena i sa vremenom tržištu privatne arhivske građe, uz konstataciju, da je to tržište danas »osobito aktivno« i da se na niemu javljaju akteri koji raspolažu daleko većim sredstvima za otkup nego li državni arhivi odnosno ovlaštenici prečeg prava kupnje. Slučajeve prodaje arhivske građe u inostranstvo, i druge neprilike koje niču iz situacije na spomenutom tržištu, mogu se, uz druge mjere, suzbiti i time, što bi arhivska služba imala stalno na raspolaganju dovoljna financijska sredstva za otkup privatne građe, pa da može uvijek operativno intervenirati na tom tržištu. Drugi prilog u ovoj trećoj rubrici novoga časopisa predstavlja članak R. Giuffride (str. 98—102) u kojemu se prikazuje u kojoj su mjeri i na koji način
