ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 236

sprijeda poprsje sv. Vlaha, a drugi g. 1743—1779 s idealnim poprsjem dubrovačkog kneza.« 4 Ovom drugom tipu pripadaju novci koji su spo­menuti u Avertissementu iz g. 1764. Dok je stariji tip talira narod nazvao bradanom po bradatoj glavi sv. Vlaha na aversu toga novca, drugi je, pored službenog naziva tallaro-rettorale (tal.), u narodu dobio neobičan naziv »vižlin.« 5 U Italiji je zvan Ragusina. 6 Smisao riječi vižlin pokuša­vali su rastumačiti naši filolozi. Daničić prvi dovodi tu riječ u vezu s vižletom (psom prepeličarom). 7 Rešetar se s time ne slaže ističući s pra­vom da na tom novcu ni na aversu kao ni na reversu nema ni vižleta ni ikakve druge životinje, nego je na njemu uvijek poprsje dubrovačkog kneza, odnosno grb Dubrovačke Republike. 8 Rešetar je postavio prilično iskonstruiranu hipotezu da je dubrovački talir dobio ime po nizozemskom taliru iste veličine, na kojemu je prikazan mršavi lav kojeg su Dubrov­čani smatrali vižletom, pa je po toj zabuni u tumačenju lika prenesen taj naziv na kasniji dubrovački talir. 9 Čini mi se mnogo sretnijim tumačenje značenja te riječi koje je dao Franjo Miklošić a s kojim se složio i Vladi­mir Mažuranić. Prema tom tumačenju naziv vižlin je potekao iz njemač­ke riječi »Weissling«, što bi u prijevodu značilo »bijeli novac.« 10 Upravo začuđuje da minuciozni i hiperkritički Rešetar nije uočio to vrlo uvjer­ljivo Miklošičevo tumačenje. Da je naziv vižlin bio vrlo ustaljen kod Dubrovčana, svjedoče dva francuska izvora, u kojima se dubrovački ta­liri s poprsjem kneza zovu vizelini (1766), odnosno vislini (1787). 11 Vižlin je za dubrovačku kovnicu bio najvažniji i najkorisniji novac (Rešetar) 12 , drugi po veličini među dubrovačkim novcima uopće. G. 1743. izmijenjen je lik na aversu dubrovačkog talira. Mjesto poprsja sv. Vlaha nalazi se od tada na njemu poprsje dubrovačkog kneza. Odlukom Senata od 2. VI 1743. određeno je da kovničari kuju nove talire u vrijednosti od jednog i po dukata, što je naznačeno i na reversu toga novca. Vrijednost IV2 dukata bila je ravna vrijednost 5 perpera ili 60 dinarića, a težina vižlina iznosila je 28,1 do 28,9 grama. 13 Novi vižlin nije se kovao za dr­žavni račun, nego za potrebe trgovaca. 14 To je vjerojatno i dovelo do povremenog pogoršavanja, odnosno smanjivanja čistoće toga na Balkanu inače renomiranog novca, pa dosljedno tome i do obrambenih mi era Aus­trijske komore. Poprsje dubrovačkog kneza koje je prikazano na aversu vižlina ispod teksta Avertissementa spada u najfinije izrađene portrete talirske grupe evropskih novaca XVIII stoljeća. Najstariji katalog u ko­jem su reproducirani dubrovački novci izdan je, prema Rešetaru, u Beču g. 1769. U njemu je prikazana slika vižlina iz g. 1765. 15 U velikom djelu znamenitog njemačkog numizmatičara mađarskog podrijetla Davida Sa­muela v. Madaija (1709—1780) »Vollständiges Thalerkabinet ...«, koje je 4 Rešetar: O. c, str. 64. 5 Rešetar: O. c, str. 64. 6 Isti, O. c, str. 64. 7 Isti, O. c., str. 65. 8 Daničić Đuro: Osnove srpskog i hrvatskog jezika, Biograd 1876, str. 151. 9 RgsGtsr * O c str 65 10 Mažuranić Vladimir: Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb 1908— 1922, str. 1582. citira prema Miklošiču: Etymologisches Wörterbuch der slawischen Spra­chen, Wien 1876. 11 Rešetar: O. c, str. 64. 12 Rešetar: O. c, str. 498. 13 Isti, O. C, str. 450—451. 14 Isti, O. c, str. 455. 15 Isti, O. c, str. 19—20. Catalogue des monnaies en argent du cabinet Imperial. 236

Next

/
Oldalképek
Tartalom