ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 229
1390, smatramo glavnim uzročnikom postanka jedne grupe mljetskih falsifikata. Međutim, možda će odnos između benediktinskih samostana na području dubrovačke dijeceze također ukazati na provenijenciju i nastanak nekih mljetskih falsifikata. Kad je Šišić obrađivao postanak lokrumskih falsifikata, i to onu grupu koja govori o darivanju sv. Pankracija, ustvrdio je da je ta grupa nastala u drugom deceniju XIII st. Njen je postanak uvjetovala želja lokrumskih benediktinaca da dođu do Babina Polja. 307 On tada ipak nije osim svojih pretpostavaka raspolagao s drugim dokaznim materijalom. Tada je on, kao uostalom i svi drugi autori, polazio sa stajališta da je fundacionalna isprava o lokrumskom samostanu autentična. Ali već je Coleti morao navesti mišljenje Ignacija Georgija, koji je u djelu »Commentarium de Congregatione Melitensi« poricao da »Institutum Benedictinum ante saeculum duodecimum in Ragusinam ditionem invectum fuisse.« 308 Budući da je Ignacije bio mljetski opat, ne može se od njega očekivati nepristranost kad govori o počecima suparničkog samostana. Ali njegov se dokaz može provjeriti. Naime, on tvrdi da je onaj Petar koji je došao pohoditi svoje rođake s Tremita »Monachus quidem erat, non tarnen ex illis, qui peculiarem Sancti Benedicti disciplinam colebant; siquidem Monachi Tremitenses unde discesserant, nullis certis legibus ... sed ad instituta majorum et praescripta suorum Praesiduum vitam monasticam exigebant«. Dakle, Petar je mogao samo uvesti coenobiticam vitam. Tek oko 1123, nastavlja opat Ignacije, došla su iz Monte Cassina trojica monaha »qui Ordinem atque Institutum sancti Benedicti in ditionem ragusinam invexerunt«, a odatle su se proširili i na ostale otoke. S namjerom da pobije spomenutog pisca Coleti je nabrojio sve darovnice lokrumskom samostanu, koje je kasnije historiografija ocijenila kao falsifikate. Historičaru se zaista čini, kad čita spomenute »fundacione« isprave za benediktinske samostane da nešto nije u redu. Jer to nije slučaj samo s lokrumskim samostanom. 309 Već je od Foretićeva izdanja tzv. fundacione isprave mljetskog samostana jasno da ni ona nije autentična. Broj se povećava mutnim osnutkom samostana »in Baleni« — tobože također u XII st., i to 1158. g., kad se na taj korak, kako kaže bilješka u Coletija, odlučio kralj Radoslav sa ženom Julijom i sinom Branislavom. 310 I taj je samostan kralj tobože darovao lokrumskim benediktincima. Prvi samostan koji je zaista bio zapisan u montekasinskim analima je Sv. Marija 307 Letopis, str. 226. 308 iuyricum sacrum VI, str. 145. 309 Kako u ovoj raspravi ne namjeravam obrađivati i lokrumske falsifikate — iako su oni svojim sadržajem povezani s mljetskima — zadržala bih se u vezi s pitanjem ispravnosti fundacione isprave lokrumskog samostana na sumnjama koje prema mom uvjerenju dovoljno govore protiv njene autentičnosti. Sišić je i ovdje kao 1 vrlo često na drugim mjestima u svojem Ekskursu zatvarao oči pred činjenicama koje bi mogle baciti sumnju na ispravu. On je npr. sve varijante strpao u bilješke! Mislim da će biti dovoljno ako upozorim na jednu takvu »varijantu«. Isprava se sastoji iz priče o postanku i darovnice. Odluka dubrovačkih prvaka o darivanju glasi u Coletija ovako: ». . . puplicam donacionem fecimus . .. Leoni presbytero et Petro monacho campum scilicet illud, cuius nomen est ville in Lacromensi insula«! Ne bi se moglo kazati da je baš jasan tekst. Ali Sišićeva, odnosno Kukuljevićeva preradba teksta sasvim je drugačija: »Ex eo ... donacionem fecimus . . . Leoni presbytero et Petro monacho, absolvamus (eos) ab omni (impedimento et inquietac)ione et donamus (eis) Lacromonam insulam«. Mislim da bi se objektivnom analizom moglo vrlo lako dokazati da se ova isprava ni najmanje ne razlikuje od ostalih lokrumskih falsifikata. 310 Letopis, str. 188. 229
