ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 198
neće biti u Zahumlju. Stoga nije slučaj da je sastavljač falsifikata ostavio ovog notara tako neodređenih funkcija. On nije ni privatni ni javni činovnik! Štaviše, on nije rogatus, kako to tvrdi Šišić, 92 već samo svjedok i pisar listine. Očito su namjerno izostavljene iz falsifikata sve formule koje bi mogle upućivati na to da je upravo notar dao ispravi fidem publicam. Zato joj je i dan oblik notacije, a ne karte, koja je prevladavala u doba kad je falsifikat nastao. 93 2. Tobožnja fundaciona isprava Dese iz 1151. god. 94 Tako je drugu Desinu ispravu iz 1151. nazvao Foretić, koji ju je prvi i objelodanio. O tobožnjem osnutku samostana priča se u ispravi ovo: Desa je prilikom svog posjeta Monte Garganu primio obećanje opata Johela da će na njegovu Mljetu osnovati samostan, što je nakon nekoliko dana (!) doista i učinio. Došao je s trojicom braće na otok i osnovao samostan, našto mu je Desa u prisustvu župana i dubrovačkih plemića dao čitav otok Mljet. Oslobodio je također samostan od ius descensusa 95 i podijelio mu pravo »višega sudstva« (ius gladii). 96 Desa je zaprijetio prekršiteljima odredaba privilegija globom od 100 libara u korist samostana. 97 Kao svjedoci potpisani su isti ljudi kao i u drugoj Desinoj darovnici iz 1151. g. Paleografska analiza ove Desine isprave ne dolazi u obzir jer nema originala. Na žalost, Foretić nije donio fotokopiju prijepisa iz 1284. g., očito zbog toga što je bio uvjeren da je autentičan. Dosadašnja se historiografija ograničila uglavnom na analizu nekih diplomatičkih elemenata, tačnije sankcije, i to samo s obzirom na nevjerojatno veliku svotu globe. 98 Valjalo bi mišljenju historiografa dodati i to da je sankcija pogrešna i s diplomatičkog stajališta. Po osnovnoj formi obje su Desine isprave podjednake. Tzv. fundaciona proširena je arengom. Historijski uvjeti u kojima je prema našim pretpostavkama ova Desina isprava nastala dat će odgovor na pitanje zašto je njena dispozicija tako proširena. 92 Letopis, str. 250. 93 G. Čremošnik, Nekoliko dubrovačkih listina, str. 31. 94 V. Foretić*, Dvije isprave, str. 68—69. 95 »Nunc itaque ... donamus, tradimus et assignamus ad opus eiusdem monasteril, totam insulam nostram Melite, cum omnibus juribus et pertinentiis suis ... et vos et successores vestros exinde investimus prohibemus igitur omnino et vetamus, quatenus nec nos nec successores nostri ibi prandium ex đebito queremus et exigemus eo quod vivunt ex fatigatione et operibus manuum suorum«. Dvije isprave, str. 69. 96 »Ad extremum namque talem francitiam et libertatem eidem monasterio sancte Marie de Meüta concedimus et donamus, ut si aliquis homo aliquod malefactum perpetraverit, ex .quo malefacto morti adiudicari debeat et ipse quolibet modo evaserit et ad monasterium ipsum confugium fecerlt, nemo eum appréhendât vel in eum manum mittat set ad jaciendam justitiam ecclesia ipsum detineat«. Dvije isprave, str. 69. 91 »Quapropter enumerates omnibus et singulis huius privilegii ordinibus a nobis statutis et preordinatis, nunc coram subscriptis nobilibus Ragusii et juppanis, obligamus nos nostrosque heredes et successores si qualiscumque persona hoc Privilegium qualitercumque infrangere, cassare vel eius continentiam evacuare presumpserit centum libras venetorum grossorum eidem monasterio componere et persolvere debeat«. Dvije isprave, str. 69. 98 G. Čremošnik, Isprave zahumskog kneza Dese, str. 72. i d. Osim sankcije falsifikat odaje, kako Čremošnik s pravom ističe, dikcija isprave, zatim »gladak latinski jezik, upotreba savršene arenge u ovoj drugoj Desinoj ispravi — prva je uopće nema! — izaziva iznenađenje« (n. dj., str. 72). Vidi i Dinić, Povelje kneza Dese, str. 6. 198
