ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 190

čenje Desine darovnice ne izražavajući sumnju u njezinu autentičnost,

36 iako je u vezi s novim poznatim tekstom G. Čremošnik temeljito uzdrmao vrijednost Desinih isprava. Naime, V. Foretiću

37 je uspjelo naći prijepis triju isprava iz 1284. g. koje se također tiču pulsanskoga reda. Prijepise je isprava, i to nedatirane Inocencija III i dviju Desinih iz 1151, načinio i autenticirao notar Petar i sudac Bartolomej iz grada Monte Sant Angelo. Foretić je, na žalost, propustio da paleografski opiše izdane isprave, a kako nije priložio tekstu ni faksimile, nije poznato o kakvom se pismu radi. Desine je isprave popratio suviše oskudnim komentarom, ali je nesumnjivo dobro učinio što je uputio čitaoca na Šišićevo nedopušteno mijenjanje teksta Desine isprave.

38 On je prvu Desinu ispravu (poznati tekst iz Šišićeva djela) proglasio darovnicom, dok je druga, koju prvi put objelodanjuje, prema njegovu uvjerenju, »zapravo fundacijska isprava novog područnog samostana sv. Marije na Mljetu, u kojoj se ističe, da se cijeli otok Mljet daruje ad opus eiusdem monasterii, dakle na upotrebu kao dobro potrebno za opstanak tog samostana«. U tzv. fundacijskoj ispravi podijelio je prema Foretiću Desa samostanu oslobođenje od ius descensusa i pravo azila.

39 Povod izdavanju ovih isprava Foretić nije ispitivao. Usprkos poznatim podacima on je ustvrdio da su se u vrijeme izdavanja isprave knezovi Zorzi samo »kitili naslovom kneza Korčule i Mljeta«.

40 Međutim, novoizdani tekstovi pobuđivali su svojim podacima toliko sumnje da se nametala diskusija o njihovoj vrijednosti. Stoga nije slučaj da se javio G. Čremošnik,

41 koji je tačno konstatirao da bi Foretićevo otkriće bilo »dobitak za nauku ... kad ova dosad nepoznata isprava kneza Dese ne bi bila tako nespretan i nevjesti falzifikat XIII. stoljeća, da nam za XII stoljeće od njega nema baš nikakve koristi«. On je smatra »jedino rječitim dokazom, kako se putem falzifikata nastojalo doći do materijalnih dobara i prerogativa«.

42 Protiv autentičnosti govori prije svega sankcija. I to ne samo njena, kako kaže Čremošnik, »upravo fantastična visina«.

43 Darovnica anticipira mletačku valutu za pola stoljeća. Zato on s pravom konstatira da je teško zamisliti »nespretniji i grublji falzifikat«. Misli da je nastao negdje između 1205. i 1284. Na osnovu pogrešno prepisanog imena svjedoka Rasteše iz Desine ranije poznate isprave zaključuje Čremošnik da falsifikat »nije napravljen možda u matičnom samostanu Pulsanu u Italiji, nego baš u samostanu na Mljetu od nekog domaćeg svećenika«. On pretpostavlja da. je falsifikat načinjen možda nešto prije 1284. g. s namjerom »da bi se predložio novome srpskome kralju Milutinu u svrhu potvrde, t. j. u svrhu legalizovanja novih prohtjeva«. Ti su zahtjevi ukidanje prisjelice i »izuzetno pravo azila za one zločince, kojih se zločin kažnjavao smrću«.

44 Iako Čremošnik priznaje da ova is» N. dj., str. 19—21. 37 Dvije isprave zahumskog kneza Dese o Mljetu iz 1151. god., Anali hist. inst, u Dubrovniku I, 1952, str. 63—72. (dalje = Dvije isprave). 38 N. dj., str. 70. 39 N. dj., str. 71. 40 N. mj. 41 Isprave zahumskog kneza Dese, Anali hist. inst, u Dubrovniku III, 1954, str. 71—74. 42 N. dj,. str. 72. 43 Naime, prema tekstu falsifikata globa iznosi 100 libara groša ili 2000 perpera, a toliko »je plaćala dubrovačka vlada srpskim vladarima kao godišnji tribut poznati mitrovdanski danak — za dopuštenje trgovanja po cijeloj Srbiji«! (n. dj., str. 72). 44 N. dj., str. 73. 190