ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 185

MLJETSKI FALSIFIKATI* Dr Nada Klaić I. Problem Svaki ozbiljan naučni rad počinje kritikom izvornog materijala. Budući da ona pretpostavlja — osobito za historičara srednjeg vijeka — ne samo temeljito poznavanje same izvorne građe, diplomatičkih i historijskih činjenica već i visoko razvijenu naučnu svijest, ne događa se rijetko da se taj prvi zakon historije zaboravlja. Ali, često se događa i to da poneki historičar, krijući u sebi sumnje o vrijednosti izvorne građe, javno nastupi protiv svoga uvjerenja. Najzad, u borbi koja se u historiografiji vodi i vodit će se o vrijednosti izvorne građe ima, na žalost, još i danas suviše neiskrenosti. To, dakako nije neka posebna odlika našeg vremena. Bella diplomatica

1 su bila uvijek praćena žestokim raspravama takvog karaktera. S druge strane, preoštar kriterij pri ocjeni izvora nosi u sebi također opasnost da se pođe u krajnost. Ali možda je i to za postizavanje naučno utvrđenih rezultata manja opasnost nego slijepa vjera u autetičnost, koja se vuče iz generacije u generaciju. Pregled domaćih »bella diplomatica« koji je dao 1931

2

. g. S. Stanojević u svojim odličnim Studijama o srpskoj diplomatici

3 pokazuje da se kod nas nije mnogo zaostajalo — što se žestine tiče — za vanjskim svijetom. Kako je on sebi postavio za zadaću da istražuje isprave na narodnom jeziku, došao je do uvjerenja da je »kod nas bilo ... srazmerno vrlo malo povelja, akata i dokumenata, pisanih na narodnom jeziku, koji nisu autentični, a među njima je pravih falsifikata sasvim neznatan broj. Velika većina« — nastavlja Stanojević sažimajući rezultate — »naših falsifikovanih povelja upravo i nisu pravi falsifikati u celini, nego su one samo interpolisane, tj. u njihov tekst je umetnuto ponešto, što je falsifi* Ovu sam raspravu napisala još 1963. godine i predala sam rukopis SAN. Na osnovu izvještaja o raspravi kolege prof. dr. Sime Ćirkovića rukopis mi je bio 28. V 1966. vraćen na »eventualnu preradbu«. Budući da ocjena kolege Čirkovića nije bila pozitivna odlučila sam raspravu štampati onako kako je bila napisana i predana SAN. To činim stoga, jer želim da se povede rasprava o ispravama o kojima je ovdje riječ. Naime, ako sam pogriješila neka to bude felix culpa. Nađe li netko od historičara bolje rješenje sama ću ga rado prihvatiti. Dakako, ako takvo mišljenje bude zasnovano na objektivnoj analizi i kritičkom odnosu prema osumnjičenim ispravama. 1 H. Bresslau, Handbuch der Urkundenlehre für Deutschland und Italien I, Leipzig 1889, str. 19. i si. 1 Pogl. XXV. O falsificiranim poveljama pisano je 1931. g., ali je štampano 1936. u Glasu CLXIX. 3 Glas 90, 92, 94, 96. 100, 106, 110, 132, 156, 157, 161 i 169. 185