ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 2
izvještaje o ustanku mornara u Boki Kotorskoj 4 . Značajan je u prvom redu po tome što je redigiran u Vrhovnoj komandi austrougarske vojske, a zatim i stoga što pokazuje kakvu je verziju o toku ustanka, i u kojemu opsegu, takav vojni organ bio pripravan da iznese pred javnost austrijskog parlamenta u martu 1918. Treći dokument ne spada u temeljne službene izvještaje o ustanku, ali zaslužuje pažnju radi toga, jer predstavlja iskaz očevidca, koji prikazuje niz zanimljivih detalja: o toku ustanka; o općoj atmosferi i prilikama u Boki Kotorskoj. Uz to je iz ovog dokumenta razvidno kako su se i u dalekoj pozadini Monarhije razmjerno rano širile vijesti o bokokotorskom ustanku. Treća se grupa objavljenih dokumenata (III 1—9) neposredno odnosi na političko-propagandnu djelatnost među mornarima u Puli, glavnoj ratnoj luci Austrougarske. Crpljeni su iz sudskih procesnih spisa, nastalih u radu vojnih istražnih organa i sudova na području Lučkog admiralata u Puli, ali su to samo odabrani primjeri, iz mnoštva sačuvane dokumentacije 5 , tipični za brojne analogne slučajeve u mornaričkim jedinicama duž čitave obale od Trsta do Boke Kotorske. Dokumenti ilustriraju ne samo to koji je i kakav propagandni materijal (od dopisnica, preko novina i brošura, do knjiga) korišten za poticanje revolucionarnog pokreta među mornarima, već se ovom dokumentacijom iskazuje i privrženost mornarskih masa tom pokretu. Iako se nalaze, i oni, i njihovi članovi obitelji kod kuće, u više nego teškim materijalnim i općim životnim uvjetima, mornari ipak pronalaze sredstva da kupuju socijalističku literaturu i da je šire među svojim drugovima. Kako se iz objavljene dokumentacije vidi, naručuje se, širi i čita, dijelom i ona starija, predratna socijaldemokratska literatura i propagandni materijal, bez posebnog izbora, sve do čega se može doći, u očitom uvjerenju, da i ona starija literatura može poslužiti političkom radu na mobilizaciji i organiziranju revolucionarnog pokreta. To objašnjava, jednim dijelom, i raširenost predratnih publikacija »Naše snage«, jugoslavenske socijalističke nakladne zadruge iz Zagreba, među mornarima hrvatske i srpske narodnosti. No, posebno su značajne mjere vojnih vlasti (dok. br. III 4—5) protiv propagande koju vodi nova ljevica radničkog pokreta, orijentirana prema stvarnoj revolucionarnoj borbi u novim uslovima posljednjih godina svjetskog rata, a čija se literatura sve intenzivnije širi i među mornarima na obali. Konačno, četvrtom grupom objavljenih dokumenata (IV 1—9) prikazana je sve veća plima revolucionarnog pokreta među mornarima na cijeloj obali, koja se odražava i time što je, posebno u prvom polugodištu 1918. godine, silno porastao broj mornara koji su i službeno proglašeni politički sumnjivima i nepodesnima za operativnu službu u mornarici. Vojne vlasti muku muče s njima, smišljajući kako i kamo da ih dislociraju, rasporede, upotrebe za teške fizičke radove na kopnu, ili even4 Ostali temeljni službeni izvještaji, dosada objavljeni, su slijedeći: — izvještaj kontraadmirala A. Hanse, zapovjednika flotile krstaša u Boki Kotorskoj od 5. II 1918. (»Arhivski vjesnik«, I, Zagreb 1958, str. 191—215); — izvještaj generala Gusecka, zapovjednika ratne luke Boke Kotorske, od 8. II 1918. (Isto, str. 216—236); — izvještaj St. Sarkotića, generala-zapovjednika Bosne, Hercegovine i Dalmacije, od 10. II 1918. (Isto, str. 185—188). 5 u slijedećim svescima ovog »Arhivskog vjesnika« i »Vjesnika Hist, arhiva u Rijeci« objavit ćemo daljnju odabranu građu sličnog karaktera.
