ARHIVSKI VJESNIK 10. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 118

sina«. 4 On je imao izvornik u rukama jer se poziva na nj izrazom »ad reliquias«. To znači da se čuvao u relikvijaru katedrale Sv. Marije gdje su se nekoć spremale najvažnije državne isprave. 5 Kasniji istraživač trgovačkih odnosa Dubrovnika i srednje Italije, P. Matković spominje taj i druge ugovore (npr. sa Pesarom i Ferarom) pozivajući se na Rastića, ali se žali »o kojih odnosajih nam žalibog nestalo listina«. 9 Drago nam je što možemo ispraviti autora i saopćiti da je ugovor između Recanatija i Dubrovnika iz 1206. sačuvan. Ugovor sadrži obećanje konzula iz kas­truma Recanati da će s Dubrovčanima održavati čvrsti mir i prijatelj­stvo, pošteno ih pomagati u svom gradu i području što se tiče osoba i stvari. Ugovor ne predviđa uzajamno oslobađanje plaćanja lučkih pri­stojbi kako je to zabilježeno kod nekih drugih ugovora iz toga razdo­blja. 7 Imena predstavnika grada Recanati nisu kod Rastića tačno preni­jeta. Vjerojatno su se iskrivila tokom kasnijih prepisivanja njegova ruko­pisa. Rastić navodi da je ugovor u ime Dubrovnika potpisao knez Kvirin sa svojim sucima. To nije tačno (ukoliko on nije imao u rukama neki drugi primjerak tog ugovora). Među potpisnicima se ne nalaze njihova imena. Autor je zacijelo sâm umetnuo ime tog kneza prema drugim ispra­vama u kojima se on u to vrijeme spominje. Po tome bi mogli zaključiti da je te godine Kvirin (Quirinus) zaista bio dubrovački knez. Naime, za prvih godina mletačke vlasti nad Dubrovnikom nemamo čvrstih kro­noloških podataka, ni drugih izvora o tome tko je i koliko vremena bio sve dubrovački knez. Za razdoblje od 1205. do 1226. spominju se samo dvojica Johannes Dandulus i Laurentius Quirinus. 8 Četiri se dokumenta (br. 2, 3, 4, 7) odnose na Veneciju. Dok. br. 2. Priznanica (apocha) o uredno isplaćenom dugu. Potječe iz svibnja 1207. Namira je u desnom dijelu jako oštećena i izjedenal Mje­stimično nedostaje tekst. To otežava Čitanje i razumijevanje sadržaja u potpunosti. Dok. br. 3. Zadužnica (securitas de debito) mjeseca svibnja 1238. kojom povjerenici pok. Ivana Dandulo, dubrovačkog kneza označuju zaostala dugovanja dubrovačke općine prema njemu. Zadužnica prethodi raspravi o otplaćivanju tog duga objelodanjenoj u SCD IV, 61—62. Treba je dakle povezati s tom ispravom. Dok. br. 4. To je transumpt (tačnije: vrsta isprave zvana vidimus) u koji su umetnute dvije starije isprave sa zahtjevom izvršenja obaveza 4 »An, 1206. Ad reliquias«. — Chronica Ragusina Junii R e s t i i (ed. Nodilo), MSHSM 25, 1893, 74. — U SCD IV, 251—252 tiskan je ugovor Dubrovnika i Recanatija iz 1251. godine. To je u stvari ovaj ugovor iz 1206, samo ga je Smičiklas netačno datirao. Ugovor iz 1251. dakle nije sklopljen. Ne postoji. 5 V. Foretić, Dubrovački arhiv, Historijski zbornik IV, 1951, 10—4, 209. — O smještaju, čuvanju arhivske građe u Dubrovniku i odredbama o kancelarijskom poslovanju, usp. B. Stulli, O pravnom režimu korištenja arhivske građe, Arhivski vjesnik IX, 1966, 149—162, 200—208. 6 P. Matković, Trgovinski odnošaji između Dubrovnika i srednje Italije, Rad JAZU 15. 1871, 16. 7 O vezama i ugovorima između Dubrovnika i Italije u to vrijeme usp. J. Lučić, Pomorsko-trgovačke veze Dubrovnika i Italije u XIII stoljeću, Pomorski zbornik 5, 1967, 447—472, s literaturom. 8 S. L j u b i ć, Ob odnosajih dubrovačke sa mletačkom republikom tja do g. 1358. Rad JAZU 5, 1868, 83, 107, vremenski određuje knezovanje L. Kvirina od 1205—1216. — P. Pisani, Num Ragusini ab omni iure Veneto a saec. X usque ad saec. XIV immunes fuerint?, Paris 1893, 58. 118

Next

/
Oldalképek
Tartalom