ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 323

XV st. tražila kurija.

198 Tako se zna

199 da je g. 1407. papa Grgur XII (1406—1415) zbog slabljenja komore u vrijeme velike shizme imenovao Henrika de Piscinu i Antuna de Gualdo kolektorima, taksatorima, pobiračima novca i ponovnim odmjerivačima među ostalim u Slavoniji, Dalmaciji, Hrvatskoj, Dubrovniku i Baru. Njima su morali svi od patrijarha do prosjačkih redova prikazati prihode, kako bi ih oni ponovo taksirali, te brižno i brzo javili komori. Moglo bi se pretpostaviti da je djelovanjem tih kolektora znatno povišena taksa zagrebačkom biskupu. No zato treba novih izvora i dubljeg proučavanja. U Knjigama obligacija zajedno se spominju samostani sv. Margarite de Garab (kaločka nadbiskupija) i de Bella (Bijela kod Daruvara), zagrebačke biskupije.

200 Opati tih sjedinjenih opatija obvezali su se prigodom imenovanja g. 1390. svotom od 100 for., dok je 1422. obaveza iznosila 50 for., iako ti samostani nisu još bili službeno taksirani. Cistercitska opatija sv. Marije u Topuskom, koja je imala u svom cvatu ogromne posjede,

201 u XV st. pala je u komendu. Ona se u Knjigama obligacija spominje u vrijeme svojeg pada,

202 kad se komendatori obvezuju na 100 for. takse. Promotrivši gore iznijete takse možemo uočiti samo neke osobitosti. U potpunosti nije nam to moguće učiniti, jer se naši podaci odnose na pokrajine koje su bile u različitim ekonomskim i političkim prilikama. Sve naše biskupije bile su uglavnom obuhvaćene taksama »com. serv.« u periodu od pontifikata Bonifacija VIII do Ivana XXII, kada ustvari i jest klasično razdoblje obilaska papinskih taksatora. Tek neke manje biskupije nisu bile tada procijenjene (makarska, skadarska i porečka biskupija). Samom procjenom i određivanjem taksa nije redovno odmah usljeđivalo obvezivanje, jer je to zavisilo o ekonomskom stanju crkv. benficija. Često je biskupima koji su se prvi obvezivali znala biti smanjena taksa ili su čak od nje bili oslobođeni. Uvođenje taksa opatima pokazuje veću vremensku raznolikost nego kod biskupa. Na temelju već poznatih podataka T. Smičiklasa, bile su u vrijeme Ivana XXII procijenjene samo neke naše opatije (sv. Juraj kod Senja, sv. Marija i sv. Stjepan u spi. nadbiskupiji i sv. Marija u Topuskom), ali je i kod njih dosta kasnije došlo do samog plaćanja. Prema Hobergovim podacima najprije se ostvaruje plaćanje taksa kod slovenskih opatija i onih oko Pule (30-tih i 40-tih godina XIV st.). Druga skupina bila je taksirana oko 60-tih godina, a ostale 90-tih god. XIV st. i početkom XV st. Najniže su takse bile na području današnje Crne Gore, a zatim Dalmacije, u kojoj se nešto odvaja zadarska nadbiskupija s opatijom sv. Krše198 XI to vrijeme došlo je do znatnog povećanja 1 kod drugih biskupija u svijetu. Tako je trevirska biskupija od g. 1420. plaćala 10.000 for. mjesto 7000., a margutinska od iste godine 10000 mjesto 5000 for. Vidi Hoberg, n. dj., str. 374. 199 Theiner, Vet. Mon. ungarica II, str. 177—178. w Hoberg, n. dj., str. 217; J. Butorac, Popis župa zagrebačke biskupije od god. 1334, u »Kulturno povjesni Zbornik zagrebačke nadbiskupije«, I, Zagreb 1944, str. 421; Dj. Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920, str. 112. 201 I. Tkalčić, Cistercitski samostan u Topuskom, Zagreb 1897, str. 111. si. 202 Hoberg, n. dj., str. 264. Obaveze su davane u ovim godinama: 1425, 1447. i 1451; ta se opatija spominje i u Liber Taxarum svotom od 300 for., isp. CD Vin, str. 444. 323