ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 228
sam cijelu Bavarsku, prodro u sve stanove svećenika, arhive i javne biblioteke sve sam radoznalo pretražio; razmotao sam velike i male svežnjeve rukopisa, popise darovnica crkvama, komentare, kronike, ljetopise svih naroda, diplome, javne i privatne isprave« .. . 395 . Pored građe iz dinastičkih, gospoštijskih, crkvenih i gradskih arhiva, kao historijski izvor služila je i arhivska građa nakupljena u raznim bibliotekama. Jasnog razgraničenja između arhivske i bibliotečne građe nema u ovo vrijeme. I kroz kasnija stoljeća bit će ga još manje, uporedo kako raste interes za korištenje građe u neslužbene svrhe, pa je i pojava štampane knjige tek djelomično postavila kriterij razgraničenja. Ako su se npr- i kronike čuvale uglavnom kod naručilaca tj.-u »arhivima«, zadnjih stoljeća srednjega vijeka nalazimo ih, bar u prijepisima, i u bibliotekama. Osim toga i opet treba podsjetiti na kolekcionare sijenskog tipa 396 , u čije ruke je dospijevala i važna građa iz »općinskih arhiva«. Ukratko, sticajem raznih okolnosti u bibliotekama kasnog srednjeg vijeka našlo se dosta tipične arhivske građe. Koriste je imalac i osobe kojima on to dozvoljava. Ističu se svojim bogatstvom naročito samostanske biblioteke, a u 15. st. i brojne kraljevske i si., te privatne biblioteke. Raste promet rukopisnom građom i znatno se povećavaju njeni fondovi, naročito pod utjecajem humanističkih studija 397 . Stanje građe i u nekim čuvenim bibliotekama ponekad je vrlo loše. Tako je npr. za biblioteku poznatog benediktinskog centra u Monte Cassinu očevidac zabilježio i ovo: ... »Et avidus vivendi librariam, quam audiverat ibi esse nobilissimam, petivit ab uno monacho humiliter, velut ille qui suavissimus erat, quod deberet ex gratia sibi aperire bibliothecam. At ille rigide respondit, ostendens sibi altam scalam: Ascende quia aperta est. Ille laetus ascendens invenit locum tanti thesauri sine ostio vel clavi, ingressusque vidit herbam natam per fenestras, et libros omnes cum bands coopertos pulvere alto. Et mirabundus coepit aperire et vol vere nunc istum librum, nunc ilium, invenitque ibi multa et varia volumina antiquorum et peregrinorum librorum. Ex quorum aliquibus erant detracti aliqui quinterni, ex aliis recisi margines chartarum, et sic multipliciter deformati. Tandem miseratus, labores et studia tot inclytorum ingeniorum devenisse ad manus perditissimorum hominum, dolens et illacrymans récessif. Et occurrens in claustro, petivit a monacho obvio, quare libri illi pretiosissimi essent ita turpiter detruncati. Qui respondit, quod aliqui monachi, volentes lucrari duos vel quinque solidos, radebant unum quaternum et faciebant psalteriolos, quos vendebant pueris, et ita de marginibus faciebant brevia quae vendebant mulieribus. Nunc ergo, o vir studiose, frange tibi caput pro faciendo libros« 398 . Poznati humanist Poggio Bracciolini (1380—1459) ostavio nam je slično svjedočanstvo nakon posjeta Čuvenoj biblioteci u St. Gallenu: ... »Erant enim in bibliotheca libri illi non ut eorum dignitas postulabat, 395 Isto, str. 118. 396 Vidi bilješku br. 378. 397 Wattenbach W., n.d. str. 468 i slijed. I Pariz je poznato tržište rkp. knjiga (Isto, str. 471). 398 Isto, str. 493. 228
