ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 155
organi da ih što potpunije ostvare, te da u tom pravcu s jedne strane discipliniraju svoju vlastelu, posebno one koji učestvuju u raspravljanju državnih tajni, a s druge strane da nadziru sekretare, koji zapisuju i poznaju mnoge od tih tajnih poslova. Represalije protiv prekršitelja su stroge i nesmiljene. Tako je npr. bez mnogo sustezanja pogubljen god. 1529. sekretar F. Silvnano di Macereta, jer je, čak pismeno, obavijestio Veneciju o nekim tajnim državnim poslovima Dubrovačke Republike 58 . Nakon sređenja poslovanja centralne državne kancelarije i notarijaita u samom gradu Dubrovniku, logično se, i zbog istih razloga, moralo prići i sređeniju kancelarijskog i notarskog poslovanja u područnim upravno-sudskim jedinicama na teritoriju Dubrovačke Republike. Najprije je to učinjeno za kancelariju u Stonu. 1433. god. donesena je naime zakonska odredba o registraciji presuda, koje se donose u Stonu i Pelješcu, u dubrovačkoj kancelariji, i to u iste kancelarijske knjige u koje se zapisuju presude sudaca u gradu Dubrovniku 59 . Uskoro zatim, god. 1436., slijedio-je detaljan »Ordo pro cancellaria et cancellario Stagni«. Uvodno se utvrđuje kako je teško, i uz veće troškove, pronaći i dobiti neku svjetovnu osobu, odgovarajuću i pouzdanu, za kancelara u Stonu. Određuje se stoga, da će se po dosadašnjem običaju postaviti na to mjesto osoba koja će ujedno biti i kapelan i kancelar Stona, ali da to mora biti »dobar svećenik, uzorna života, prikladan za taj posao«. Mora biti svake godina potvrđen na toj funkciji od Senata, a dužnost mu,je da poslove kancelarije obavlja marljivo i vjerodostojno, po određenoj i uobičajenoj tarifi. Zatim se tačno nabrajaju kancelarijske i notarske isprave koje može da izrađuje, limitirajući ta ovlaštenja određenom visinom vrijednosti pravnog posla, te određujući koje od tih isprava može sasvim samostalno da sastavlja, a za koje je potrebna prisutnost i supotpis stonskog kneza ili drugih funkcionera u Stonu. Nadalje se u ovoj zakonskoj odredbi utvrđuje, prema karakteru imovine (pokretne ili nepokretne) i po njenoj vrijednosti, za koje oporuke može sam stonski knez sa svojim sucima da izvrši ispitivanje oporuke i potvrdu njene autentičnosti, a koje se opet oporuke moraju radi takvog postupka slati u Dubrovnik. Konačno, završava ova zakonska odredba da kancelar Stona ne može biti »komesar, prokurator ni poslovođa« nijednoj osobi, niti se sam ni preko drugih osoba baviti trgovinom 60 . Kako se vidi osnovni je cilj ove zakonske odredbe da se tačno fiksira kako doseg ovlaštenja ovog kancelara u Stonu, uz taksativnu specifikaciju isprava koje može da izrađuje, te uz to, isto takvo tačno određivanje koje od tih isprava može on sam da izrađuje, a koje uz učešće stonskog kneza ili drugih funkcionera u Stonu. Ovim su za navedene isprave utvrđeni uslovi i njihove pravne valjanosti, pa potom uslovi i njihovog praktičnog korištenja. Osim toga, u notarskim je poslovima fiksirano tačno razgraničenje rada između ove stonske kancelarije i one centralne kancelarije i notarijata u gradu Dubrovniku. Preostale uobičajene kance58 Nodilo S., Annales ragusini . . ., str. 282. 59 Liber legum . . . dictus Viridis, cap. CCLXIII »Ordo iudicum Stagni et Punctae«. 60 Isto, cap. CCC. 155
