ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)
Strana - 147
communis Spalati, ut diligenter uideant, ne posset esse scriptura, que posset affere aliquod periculum communi Spalati« 31 . Ova statutarna odredba prije svega propisuje strogi režim čuvanja građe, u posebnom prostoru, čak i u posebnom objektu. Određuje primjenu sistema raznih ključeva za prostoriju u kojoj se čuva građa, a koje ključeve drže razni ovlašteni — općinski funkcioneri. Propis dakle određuje odgovornost više osoba, i to tačno određenih osoba. Nadalje, određuje da se otvaranje prostorije u kojoj se čuva građa vrši samo uz dozvolu šefa izvršne vlasti — gradskog kneza. I za ovo vrijeme, i za duga stoljeća kasnije, to su očito najstrože mjere čuvanja. Uz takav režim čuvanja, značajno je da ova odredba predviđa i obaveznu inventarizaciju građe. Inventar se mora sačiniti u tri primjerka, koje opet čuvaju razne osobe, što još više osigurava režim čuvanja. S druge strane ovakva obavezna inventarizacija nesumnjivo znatno olakšava korištenje građe, jer je očevidno iz inventara koja sve dokumentacija stoji na raspolaganju, a kako inventarizacija pretpostavlja i određenu sređenost građe, to ona omogućuje i lakše i brže pronalaženje dokumentacije koja je u konkretnom slučaju potrebna korisnicima. Drugi dio ovog statutarnog propisa posebno se bavi baš pitanjima korištenja građe. Ponajprije vidimo da nema nikakvog korištenja bez posebne prethodne dozvole, i to, i opét, bez dozvole šefa izvršne vlasti tj. gradskog kneza. On tek može dati nalog odgovarajućim općinskim funkcionerima, da u prisustvu čuvara mogu ući u spremište općinskih spisa. Nakon toga nitko ne smije izaći iz tog spremišta dok se potreban posao (traženje, uvid, prijepis ili si.) ne 'obavi do kraja. Svi prisutni dužni su paziti, da se posao obavi bez ikakve štete po građu, u bilo kojem vidu. U prisustvu svih imenovanih se opet spremište zatvara, kad je posao završen. Načinjene bilješke, zapisi ili prijepisi podnose se zatim knezu i kuriji, koji će ocijeniti mogu li se oni koristiti, bez štete po interese općine. Dakle, interesi općine i njihova zaštita predstavljaju primarni i bitni kriterij za odluku hoće li se dozvoliti korištenje građe ili neće. Odluka o tome prepuštena je diskrecionoj ocjeni vrhovnih organa izvršne vlasti u općini. Druga važna odredba splitske općine jest ona sadržana u reformacijama splitskog statuta, donesena 1382. god. Ovom se odredbom propisuje da zamjenik gradskog kneza sa sucima i četiri plemića, izabrana u gradskom vijeću, mogu ući u određenu prostoriju općinske zgrade (»camera communis«), gdje se nalaze pohranjeni općinski spisi, te potražiti tamo sve »reformacije« ranije donesene, popisati ih i podnijeti gradskom vijeću na razmatranje 32 . Ova odredba pokazuje kako se postupalo s arhivskom građom, koja se čuvala izvan gradskog tornja, u samoj općinskoj zgradi, sjedištu općinske vlasti. Tu su se čuvale i reformacije, jedan od najvažnijih dijelova općinskih spisa i dokumentacije uopće. Bila je potrebna, kako vidimo, zakonska norma ne samo za to da se pristupi reviziji tih reformacija kao 31 Hanel J., Statuta et leges civitatis Spalati (Monum. hist.-iurid. Slav, merid., p. I, vol. II. Zagrabiae 1878.), lib. II cap. LXI, str. 54; Novak G., Povijest Splita, knj. 1, Split 1957, str. 333, reproducira djelomično sadržaj ove odredbe. 32 Hanel J., n. d., str. 291—292, Reformationes, cap. XCVI »De reformationibus compillandis«. 147
