ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 143

Rečeno je ranije da su ove odredbe grada Siene osobito karakteristične. One su svakako i tipične za praksu tolikih drugih gradova, za praksu izazvanu srodnim potrebama. No, treba navesti još neke detalje, iz sačuvanih izvora, koji goviore o praksi u drugim gradovima, gdje se propisuju još i neke druge mjere, a radi upotpunjenja prikaza o stanju i modalitetima korištenja arhivske grade u službene svrhe. I u gradu Pisi već se od sredine XIII st. vodi intenzivna briga usmjerena čuvanju građe

20

. Treba posebno spomenuti odredbe ove općine iz god. 1241, kojima se ukazuje na to koja je to najvažnija građa, koju treba čuvati na posebnom mjestu, kao što su to npr. originali gradskih statuta, te kako se moraju sačiniti prijepisi takve najvažnije građe za njeno korištenje u tekućim poslovima

21

. Kao i drugdje, i ovdje su problemi čuvanja cjelokupne općinske pisane dokumentacije bili stalno aktuelni. Karakteristična je u tom pogledu odredba iz god. 1286. koja određuje da su pisanski potestati i kapetani dužni u roku od mjesec dana nakon nastupa svoje funkcije, da sve pisane dokumente općinske, koji se nalazi kod njih ili njihovih obitelji, predadu kancelarima ili notarima općine; zatim da istraže i pronađu gdje se sve nalaze privilegiji i dokumenti grada Pise; nadalje, da u Senatu donesu zaključke o čuvanju građe kod općine i svih njenih organa; konačno, da se pobrinu, da notari popisu sve privilegije, općinske ugovore i si., te da ih pohrane na sigurno mjesto

22

. Posebnu pažnju privlače svakako propisi ovoga grada iz god. 1302. Njima se određuje da se svi spisi stariji od tri godine, moraju da pohrane na sigurno mjesto; da im se stalno dodaju daljnji takvi spisi; da moraju postojati posebni čuvari i poseban notar nadležan za te spise; da se od tako čuvane građe mogu općinskim sucima podnositi na uvid dokumenti koji im zatrebaju, i kada im zatrebaju, te da se zabranjuje prodaja »javnih spisa«. O toj posudbi i zabrani prodaje kaže izvorni tekst:

... »et quod ad petitionem iudicum cuiuscumque curie possint et debeant suprascripti custodes actorum habere et monstrare omnia acta curie ipsorum iudicum et copiam inde facere ad postulationem cuiusque cuius interesset et quod publice preconizetur quod nulla persona présumât emere vel vendere aliqua acta publica«

23

. I u srednjovjekovnoj Firenzi također je već u XIII st. dobro organizirana briga oko čuvanja građe, kako bi se mogla što uspješnije koristiti u službene svrhe. Odredbe iz god. 1289. vrlo su zanimljive po svojoj iscrpnosti, a naročito po tome koliko težište polažu na čuvanje građe u sređenom stanju, s očitom i jasnom spoznajom da bez te sređenosti ne može biti uspješnog korištenja. Izvorni tekst te odredbe propisuje to na slijedeći način: »De custode actorum Camere et eius officio. Custos actorum Camere sit notarius de melioribus, fidelioribus et cautioribus civitatis, qui suum officium exerceat in hune modum, videli20 Luzzatto M., La legislazione archivistica del Comune di Pisa (1241—1399) (Archivio storico italiano, a. CXIV, Firenze 1956), str. 214. 21 Isto, str. 215. 22 Isto, str. 216. 23 Isto, str. 219. 143