ARHIVSKI VJESNIK 9. (ZAGREB, 1967.)

Strana - 141

važna statutarna odredba, koja naglašava da se u posebnu knjigu moraju upisivati sve odredbe i zaključci koje donosi općinska skupština, u svim pitanjima; da se taj upis mora izvršiti najkasnije 15 dana nakon donošenja odnosne odredbe ili zaključka, te da se spomenuta posebna knjiga ne smije odnositi iz zgrade u kojoj se čuva

9

. Iz konca XIII st. sačuvani su podaci koji pokazuju, da se već tada počela voditi evidencija građe koja se koristi

10

. Bilo je dakako i odredaba koje nisu pogodovale trajnom čuvanju arhivske građe. Takva je npr. i odredba iz god. 1292. o sudbini spisa i kancelarijskih knjiga »Lira«. U njih su bilježeni svi izvori prihoda sijenskih građana, pa su se na temelju tih podataka određivali porezi i daće. Popis prihoda i razrez poreza periodički se obnavljao. Nakon izrade novog popisa i razreza, kaže spomenuta odredba, imaju se uništiti spisi i knjige prethodnih popisa. Vodeći računa samo o neposrednim operativnim potrebama, ova najstarija poznata nam odredba o odabiranju i izlučivanju (škartiranju) građe mogla je dovesti do uništenja vrijedne historijske građe. No, kako ni ona nije baš revno provođena u život, nije toliko stradala odnosna građa

11

. Statutarne odredbe iz god. 1337. opet se mnogo bave čuvanjem građe, uvijek s ciljem da se osigura njeno što efikasnije i lakše korištenje u službene svrhe. U tu svrhu se prije svega ponavljaju i ponovno potvrđuju temeljne odredbe iz 1262. god. i iz statuta od 1298. god., ali se dodaje niz novih propisa o načinu čuvanja građe. Posebno se naglašava potreba čuvanja općinskog arhiva »danju i noću«, i opet se ističe da je pristup građi moguć samo uz prisustvo tačno određenog čuvara građe, kojega ne mogu zamijeniti drugi općinski funkcioneri, i bez čijeg prisustva ne može baš nitko da ulazi u prostoriju arhiva ni da razgleda spise

12

. U toku velikog građanskog rata u Sieni 1355. god. teško je stradala dotada sačuvana arhivska građa. U borbi protiv privilegija i koncentracije vlasti u rukama imućnih klasa i društvenih slojeva sijenske su pučke mase uništavale i dokumente na kojima su počivale spomenute privilegije i vlast. Preostalo je razmjerno malo građe nastale do 1355. god.

13

. Vijesti iz god. 1400. govore o slabom stanju i čuvanju arhivske građe u Sieni. Istovremeno ukazuju i na to, da se sačuvana građa ne koristi za rješavanje tekućih poslova, tj. da se dio građe nalazi u sanducima, da ga općinski organi ne koriste za nužno upoznavanje prethodnog stanja važnih općinskih poslova, pa da odatle nastaju štete po općinske i pojedinačne interese

14

. Kroz 15. stoljeće ponavljaju se podaci o slabom čuvanju građe, ali se očituje i sve organiziranija briga da se čuvanje poboljša

15

. 9 Cecchini G., n. r., str. 241. 10 Isto, str. 226. " Archivio di Stato di Siena. Guida-lnventario . . . str. 266—267. 12 Cecchini G., n. r., str. 246—247. 13 Archivio di Stato di Siena. Guida-lnventario

. . . str. IX, 179, 180. O propaloj dragocjenoj građi preostale su samo kratke bilješke u inventarima i repertorijima, izrađenim 1334—1335. god. Tada je, naime, Siena već imala: opći inventar građe pohranjene u općinskom arhivu; repertorij svih dokumenata, razvrstanih u 22 predmetne grupe, a iskazanih po lokalitetima na koje se odnose; repertorij s oznakom u kojim se »kasama, torbama i vrećama« nalaze i čuvaju pojedini dokumenti (Isto, str. 127, N. 6—8). 14 Isto, str. IX. 15 Isto, str. IX—X. 141