ARHIVSKI VJESNIK 7-8. (ZAGREB, 1964-1965.)

Strana - 405

U priručniku ima tu i tamo ponavljanja, što ne umanjuje njegovu stvarnu vrijednost. Mjestimično nepodudaranje termina s terminologijom arhivistike i pozitivnih propisa (npr.: arhiv — registratura, spisi — pošta, rukovalac registrature — registrator) neće onemogućiti razumijevanje teksta, jer autor daje objašnjenje najčešće upotrebi j a vanih pojmova i izraza. Za brzo snalaženje i praktičnu upotrebu priručnika dobro će doći kratki pregled cijele materije obrađene u priručniku. Ovaj pregled predstavlja sažete izvatke bitnih dijelova pojedinih poglavlja. Čitaocima koji se žele pitanjima registrature pobliže baviti poslužit će popis domaće i strane literature na kraju priručnika. S. Bačić MITTEILUNGEN DES OBERÖSTERREICHISCHEN LANDESARCHIVS, Linz, 1964, 8 Svrha časopisa označena je na koricama ovako: »obrada cjelokupne povijesti Gornje Austrije, pomoćnih historijskih nauka i arhivistike«, a on se štampa u »neobaveznim razmacima«. Podnaslov je »Prilozi za pravnu, državnu i ekonomsku povijest«. Ovaj je broj posvećen profesoru Alfredu Hofmannu povodom 60. rođendana i obuhvaća 561 stranicu. Evo nekih pojedinosti o važnijim člancima. K. Holter piše kako je oko g. 777. osnovan Kremsmünster, a izlaganje dopunjuje osvrtom na historijat naseljavanja centralnog dijela Gornje Austrije. Solidna bibliografska dokumentacija prati sve napise u »Mitteilungen«, pa tako i njegov. Vlastiti ili reproducirani podaci važni su i za historičare naših teritorija ili naroda. Tako se na str. 54. spominju Iliri i Slaveni kao mogući uzor za genetički odnos hidronima i toponima Krems, a komentirane su i slavenske naseobine kod Dietacha i Sierninga. Biskupa Pilgrima od Passaua kao krivotvoritelja isprava krajem X stoljeća opisao je H. Fichtenau. Za poznavanje pravno-imovinskih odnosa do XIII stoljeća zanimljiv je prilog A. Zaunera » Kralj evsko-vojvodsko dobro u Gornjoj Austriji«, gdje opet imamo posla sa krivotvorenim diplomama. G. Berthold i H. Pfeiler objašnjavaju koju kategoriju podložnika nalazimo u izvorima pod nazivom ministerialis za područje Traungaua u XI i XII stoljeću, uspoređujući ministerijale s drugim dvjema standardnim vrstama podložnika, miles i familiaris. Originale papinskih isprava od 1198. do 1417. u gornjoaustrijskim arhivima nalazimo popisane u članku H. Paulharta, koji ne predstavlja samo neku usputnu bilješku, nego se uključuje u akciju evropskih razmjera za izradu kartoteke svih papinskih isprava navedenog perioda. Ni austrijskim gradovima u XV stoljeću nije bilo svejedno, hoće li se za obranu granice odrediti namet razmjerno prema vrijednosti posjeda ili godišnjem prihodu, kako utvrđuje K. Gutkar. Za poznavanje historije anabaptista u Austriji interesantan je prilog Grete Mecenseffy 0 procesu protiv njih u Steyru g. 1527. Genealogija je zastupana radom W. Goldingera »Austrija u Hübnerovoj »Bibliotheca genealogica« iz g. 1729«. Uvod Hillbrandova prikaza »Gornja Austrija u Sparrovom ,Atlasu Dunava'« zanimat će i ponekog našeg specijaliziranog historičara, jer je riječ o crtežima Dunava 1 važnijih pritoka od Ulma do Vidina iz g. 1751. Kolorirane slike brodova na Dunavu g. 1773. spominju se na str. 314 (G. Grüll o sabiraču Krackowizeru). Biografija E. Bacha, namjesnika Kranjske i brata zloglasnog ministra unutrašnjih poslova obogaćena je prilozima F. Waltera. Jedan detalj iz austrijsko-talijanskih razmirica oko Tirola g. 1907. ilustrirao je H. Kramer. M. Mitterauer prikazuje važnost podataka iz carinskog reda iz Raffelstettena za izučavanje ekonomske historije u razdoblju oko g. 900. Gornjoaustrijski urbari oko g. 1250. iskorišteni su u Miesovoj i Vorbergovoj analizi strukture tadašnjeg i tamošnjeg posjeda. Mnogo tretirani prijelaz s robne na novčanu rentu, spe405