ARHIVSKI VJESNIK 7-8. (ZAGREB, 1964-1965.)
Strana - 370
sistema samoupravljanja i njegovim suštinskim — sadržajnim sazrijevanjem one će gubiti deklarativni karakter »preporuka« u klasičnom smislu i postaj at će sve poštovani] i regulativ djelatnosti, jer će proizlaziti iz sve više objektiviziranih društvenih potreba, a bit će donošene uz sve veće poštivanje samoupravnih prava. Isto vrijedi i za zaključke budućih zajednica arhivskih ustanova 58 . Možemo dakle reći da i navedena djelatnost arhivskih savjeta i zajednica arhivskih ustanova, u izvjesnom širem smislu, može da upotpunjuje i harmonično uokviruje cjelokupni sistem i zgradu arhivskog zakonodavstva u našoj zemlji. Prema tome možemo zaključiti, da su danas u našoj zemlji date mogućnosti za ostvarenje uvodno naglašene, i toliko potrebne, potpunosti pravnog mehanizma »zaštite arhivske građe« 59 . Na kraju, mislimo da je korisno napomenuti još neke momente. Pažljiva analiza našega Zakona ukazuje na to da ovaj Zakon, negdje izričiti]e i jače naglašeno, a negdje posrednije, potiče na donošenje još nekih propisa. Ne radi se tu o propisima koji bi ulazili u sklop domene zakonodavstva za arhive općeg tipa, već za specijalna područja, no koja su bitno povezana s problematikom arhivske građe i arhivske službe. Pravilno normirana ona mogu, iako posredno, dosta utjecati na uspješnu djelatnost same arhivske službe, pa i učvršćenje čitavog pravnog sistema i statusa arhivske službe. Po našem mišljenju radi se tu o slijedećim propisima: — razrađeni, jedinstveni i cjeloviti propisi o registraturama, uključiv i odredbe o stručnim ispitima rukovalaca registratura, dakle, propisi kakve arhivska služba u našoj zemlji već davno predlaže zbog općih koristi koje su dovoljno poznate pa ih ne treba ponavljati; — propisi o građi koja je izuzeta od opće arhivske službe u smislu odredaba st. 2 čl. 13 našega Zakona, kako bi i takva građa u određeno vrijeme poslužila zadovoljavanju naučnih i drugih društvenih potreba, kao i slična građa iz prošlosti. Osim navedenih pitanja, koja bi se mogla riješiti sugeriranim propisima, mišljenja smo također da bi odgovarajuće rješenje trebalo naći za još dva problema. Prvi je u povezivanju perspektivnih planova naučno-istraživačkog rada u oblasti historijskih nauka s perspektivnim planovima rada arhivske službe i arhivskih ustanova, jer je veza među njima dovoljno jasna i poznata, i po našem mišljenju ne bi smjela ostati u domeni deklarativnih izjava i konstatacija, ako se želi jedan brži i uspješniji razvoj racionalizacije naučno-istraživačkog rada i potpunije zadovoljavanje naučnih i drugih društvenih potreba 60 . Drugi je problem u po58 Obzirom na njihovu predviđenu funkciju »unapređivanja i koordinacije« djelatnosti, »međusobne suradnje i pretresanja pitanja od zajedničkog interesa« arhivskih ustanova (čl. 12 Općeg zakona o arhivskoj građi, »Službeni list SFRJ«, br. 48 od 9. XII 1964.). 59 Ovo tim više ako se uzmu u obzir i svi oni propisi koji se odnose na arhivsku građu u nastajanju (registraturnu građu), a posebno: Uredba o kancelarijskom poslovanju i Uputstvo za izvršenje te uredbe (SI. 1. 50—1957); Naredba o planu jedinstvenih arhivskih znakova (Nar. nov. 7—1958); Uputstvo o predaji i preuzimanju nesvršenih predmeta i arhiva narodnih odbora ukinutih općina (Nar. nov. 4—1960, i 1—1961); Pravilnik o unutrašnjem poslovanju u kotarskim, okružnim i okružnim privrednim sudovima (Nar. nov. 10—1960); Zakon o knjigovodstvu privrednih organizacija (SI. I. 12— —1965). i đr. 60 Vidi o tome: Stulli B., Arhivska služba i petogodišnji program naučno-istraživačkog rada u oblasti historije (»Arhivski vjesnik«, sv. IV—V, Zagreb 1962, str. 360—372). 370
