ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 91

četkom Prvog svjetskog rata vratio se u Rusiju. Poslije velike oktobarske revolucije emigrirao i živio neko vrijeme u Pragu, a zatim otišao u Italiju. 3 »(II) Piccolo (di Trieste)«, tršćanske novine pokrenute 1881. god., postale vremenom žarište talijanstva. Obustavljene kad je Italija navijestila rat Austro-Ugarskoj; ponovno izlazile 1919—1945; sada opet izlaze. ASRH, Akvizicija br. 7-1946. 75. Rijeka 21. XI 1902. Šupilo javlja Stjepanu Radiću uvjete pod kojima bi mu tiskara štampala rukopis. Zatim mu zamjera da uzima u obranu one Srbe, koji imaju antihrvatske tendencije. Ne može mu dati traženu materijalnu pomoć, jer je i sam u nevolji. Vaš rukopis uručio sam tiskari. Tiskara mi je odgovorila, da ga ona ne može tiskati, jer da je ove i prošle god. sa ovakovim brošurama imala dosta i zato da hoće unapred biti garantirana za isplatu. Tada bi tiskala po arku 8

mina 500 komada (s papirom) a 32 krune, i polovinu izplate unapred. Molim Vas dakle, da biste mi javili na ovo Vaše odredbe. Izvinite, što Vam kasno odgovaram. Ovih dana bio sam u krevetu i sve mi je zaostalo, a svak hoće da odgovorim. Ne dospievam svukud, pa da imam deset ruku. Glede Srba moje je načelo ona narodna poslovica: »gora jama nego lupež«. To načelo neću promieniti nikada. Vi ih sada neumjestno u obranu uzimljete. Pepiki

1 je naravno dobro došlo, ali tu treba poraditi, da hrvatožderi pravoslavne vjere prestanu dobivati od nas snagu za rušenje Hrvatske i da se time okoristi domaći hrvatski autochtoni elemenat. Poslao bi Vam štogod, jèr znam da Vam je nužda, ali i mene su sad pritisli troškovi. Dva brata moram školovati i oba vani. Svi smo ti, brate, golemi bogalji. Od nas slabe koristi narodu! Čestitam na obaljenju kazne i ostajem 1 Josip Frank HAZ, A-II-136 76. Rijeka 28. II 1903. Šupilo javlja Anti Tresiću-Pavičiću u Trst: »Bio je kod mene profesor Bugarin, i ostavio mi je, da učinim što mogu. Nešto će se učinit, ali ne mnogo, jer su ovi pokreti puno ljude izjeli, pošto je iz Primorja dosta žrtava a Hrvati koji su na Rieci pomagali su nastradale po okolici u primorju. Ali nešto će bit, da se ne reče, da nemamo smisla za njihovu borbu«. U nastavku pisma Šupilo ga obavješćuje da je dosta zaposlen, ali bi ipak volio doći k njemu u Trst; ukoliko mu to ne uspije, želio bi ga vidjeti bar na jedan dan u Rijeci. Na kraju pisma javlja mu da će vjerojatno morati uskoro otputovati u Zagreb. Napomena: Ovo pismo objavljuje se u izvodu, jer rukopisna ostavština Ante Tresića Pavičića još nije sređena ni u cjelini pristupačna.