ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 79

gdje je čisto pravaški kao njegov, pak primorje i t.d. Ali tamo gdje treba neka se čini kompromis kako i rezolucija veli. Što ti se čini? Sad u njima stoji kako će to napravit. Ovo je od prilike nešto kao i ono naše. Iza toga zaključilo se drugih stvari kojih se sve i ne sjećam. Megju tim je i to da se na Rijeci pokrene jedna hrvatska pučka škola. Ovo je još tajna. Banjavčić

1 je potpisao zato 300 fior. i čini se da bi moglo uspjeti. Ovaki pokreti dižu stranci ugled bolje nego sve izjave i rezolucije. A sada da si mi zdravo. Kad me Prodan bude napadat radi Rijeke neću mu odgovarat, jer mi nije stalo. Ali ako učesta hoću. Žao mi je da se ni jesmo vidjeli, da se porazgovaramo o nekim stvarima, što smo u Spljetu govorili. Gdje je sada gja Neurentterova

2

? Jedno je pismo stiglo za nju na mene, pak bi joj ga poslao. 1 Banjavčić dr Ivan, advokat i javni radnik (Barilović kod Karlovca, 29. V 1843 — Heidelberg, 7. X 1913). Preko 30 godina gradski zastupnik u Karlovcu gdje je bio i načelnik. Od 1887—1905 zastupnik je u Hrvatskom saboru kao član Stranke prava, a kasnije kao član Hrvatske stranke prava u sklopu Hrvatsko-srpske koalicije. Više o njemu v. »Narodna Obrana«, 1913, br. 230. 2 Neurentterova M., češka javna radnica i dobrotvorka. V. »Crvena Hrvatska«, 1896, br. 49 od 5. XII. NBS 54. Dubrovnik 8. III 1897. Šupilo čestita Trumbiću na izboru u Carevinsko vijeće i obećaje podržati Borčića, narodnjaka, shodno izbornom sporazumu. Zamjera mu protuslovlje kad osuđuje izbornu suradnju Stranke prava s Neovisnom narodnom strankom u Banovini. Ja sam s neruke pak sam osto, kad sam pročitao da ćeš u Beč. Neka! Čestitam ti i ako shvaćam kako će ti to oteščati tvoje poslove. Ako još budu u Istri 3 biće Vas šest. To je vrlo dobro! Narodnjaci su na čudu, jer se mnogi mame radi kandidata. Svakako poradićemo za Borčića što se više bude dalo. U Srbe se ne valja mnogo uzdati, osobito kad dobiju svoje, koji su prvi. Nego znaš što bi te ja sad svjetovao: pošto ćeš bit sad »eterni deputat« nagji koju od 100.000 fior. pak se liepo oženi, a advokaturu spravi u ormar , Čudim ti se što mi se čudiš da odobravam obzoraško-pravaški kompromis. Još ti se više čudim što ga ti osugjuješ. U onoj vijesti »C. H.« stoji da »u koliko smo se mogli osvjedočiti svi nesebični i požrtvovni Hrvati« ecc, dakle ne spada da ti nijesi požrtvovan (a pitaj zato P.), jer nije rečeno da su bezuvjetno svi. Glavno je da ti, osugjujuć što se opozicija u Hrvatskoj u onom njihovom jadnom položaju okuplja i koalira, stavljaš i sebe i nas u protuslovje. Naši narodnjaci su vladinovci mnogo gori od obzoraša, jer obzoraši danas se bore i progonjeni su od vlade, a naši zaštićeni. Što su učinili narodnjaci zadnjih godina amo, nijesu ni magjaroni u Hrvatskoj bilo u ponašanju prama vladi bilo u izborim proti nama. Pa ipak mi smo s njima sklopili kompromis! Ne samo s njima nego smo u neku to učinili i sa Srbima, jer — govorimo izmegju nas — sve naše »slobodne ruke« i »ograde« prama Srbima u ovom kompromisu ne vrijede mnogo. Dok smo ušli u pregovore sa narodnjacima mi smo im mučki kazali: glede Srba vi činite kako znate, mi ćemo činit fintu ko da ne vidimo, a do potrebe ćemo i vikat, 79