ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 67

je od mene) sada trgovačkog činovnika jedne velike trg. kuće u Trstu i ovaj mi je spra van samnom raditi uz malu nagradu. On čeka samo na moje odredbe pak je gotov, a osvem vogjenja poslova vješt je i peru i pozna više jezika. Sad na našu stvar. Naravno Starog

1 i Frankov

2 korak izdajstvo je. To su mi i riječki disidenti brzojavno potvrdili. Staroga nekako valja štediti i izgovarati. Ali moje je mnijenje da ste se i Vi odveć blago i oportuno ponašali u poslu zastave u gradskom vijeću. Oni su ono uzeli kao izliku, u nadi da će im kod mladeži koristiti. Je li im koristilo ne znam, ali donijeće dosta pomutnje. Na ovo pismo ako je žurno možete mi brzojavno odgovoriti ako mislite, da ima štogod. Milo bi mi bilo, da se povedu konci za zbliženje Rukavine

3

, Davida

4 i Riječana. To bi nam dosta koristilo. (Pošta odlazi pak moram završit). 1 Starčević dr Ante, književnik, publicist, političar (Zitnik kod Gospića, 23. V 1823 — Zagreb, 28. II 1896). Od 1861 skoro neprekidno član Hrvatskog sabora. Osnivač je Stranke prava, njen teoretičar i ideolog, a manje vođa. Nekoliko mjeseci pred smrt istupio iz kluba svoje stranke i osnovao »Klub čiste stranke prava« (v. Folnegović). O njemu vidi studije: V. Bogdanov, Historija političkih stranaka u Hrvatskoj, Zagreb 1958; J. Horvat, Ante Starčević, kulturno-povjesna slika, Zagreb, 1940. 2 Frank dr Josip, političar, novinar i advokat (Osijek, 10. IV 1844 — Zagreb, 17. XII 1911). U Zagrebačko gradsko zastupstvo biran od 1880—1894; od 1884. biran u Hrvatski sabor gdje se s vremenom priključio Stranci prava. Pod maskom radikalnog hrvatstva zauzeo u njoj vodeće mjesto surađujući, međutim, tajno s režimom. Nakon smrti A. Starčevića postao je i formalno šef Ciste stranke prava. Inspirator je Rauchova nasilničkog režima (v. bilješku o Rauchu i »legionarima«). Po njemu je slijepo neprijateljstvo prema Srbima nazvano »frankovluk«. (Šupilo, Politika u Hrvatskoj). Bio je stručnjak za financijalne odnose Hrvatske s Ugarskom. Više o njemu vidi: V. Bogdanov, Historija političkih stranaka u Hrvatskoj, Zagreb 1958; J. Horvat, Stranke kod Hrvata i njihova ideologija, Beograd 1939. 3 Rukavina (barun) Juraj, političar (4. II 1834 — Maretić kod Zlatara, 30. XII 1915). Od 1884. više puta biran u Hrvatski sabor kao prisni politički suradnik Ante Starčevića, do rascjepa u stranci (1895) kad je ostao uz Folnegovića. Dulje vremena predsjednik Stranke prava i njenog kluba u Saboru. Više o njemu vidi: »Crvena Hrvatska«, 1898, br. 4; »Obzor«, 1916, br. 3; »Hrvatska«, 1916, br. 1251. 4 Starčević dr David, advokat i političar (Zitnik, 1840 — Jaska, 18. XI 1908). U Grazu dovršio pravo i položio doktorat. Bio je najprije suplent na zagrebačkoj gimnaziji, ali je 1871. otpušten. God. 1873. otvorio je advokatsku kancelariju u Jaski. U Hrvatski sabor izabran je prvi put 1881. kao član Stranke prava; u Saboru se naročito borio protiv bana Khuena i zbog toga često proganjan. God. 1887. bio je optužen zbog prevare i osuđen na 2 godine tamnice. G. 1897. ponovno je biran u Hrvatski sabor; od 1902—1907. nije bio poslanik, a 1908. ponovno je biran za poslanika. Više vidi: »Hrvatsko pravo«, 1908, br. 3902. ASRH, Akvizicija br. 7—1946. 37. Dubrovnik 6. I 1896. Šupilo izvješćuje Trumbića o političkoj strani sprovoda Miha Klaiča. Traži njegovo mišljenje o držanju i izgledima pravaša na dopunskim izborima. Čestito ti N. godina! — Od gosp. Dra. Tomasea primih brzojavku, što ste odlučili učinit za Klaića. To me potaklo pa sazvasmo naše i odlučismo i mi položit vijenac na grob, što i izvedosmo. Natpis smo metli: Dubrovački Odbor stranke prava — Dru Mihu Klaiću. Morali smo za više razloga, koje ćeš ti sam pojmiti, tim više kad ste vi već to učinili, a on je Dubrovčanin. 67