ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 64

Zadru i Šibeniku zanijekati samo da on ne bi prodro. Znam da su u Šibeniku odbili dogovore samo zato što neće Biankinia. Nadalo se da će Neretvanski kotar odoljeti, u kom slučaju Šarić bi mu bio ustupio mjesto. To je znala vlada i najbrutalnijom silom uništila nam je Makarske vanjske odlomke. Najbolje bi sad bilo da se Perić odreće kandidature na korist Biankinia. Pisah u Zadar i Spi jet zagovaraj uć ovu misao, ali se bojim da li će Perić htjeti na to pristati. A onda? Onda mnogi na Pelješcu hoće da oni osjeguraju Biankini. Kako ćemo tu? U tom poslu, ako Vam zašto ustrebuje, evo Vam moje nekompetentno mnijenje. Biankini bi po svoj prilici bio kadar izravnati mjesne razmirice Stona i t. d. S tog gledišta bio bi dobar. S druge strane pak — ne raspravljajuć niti prispodobljajuć vrijednost Trumbića naprama Biankini — ne bi nipošto bilo dobro da od ona dva mjesta budu nošena dva popa. Imam više razloga radi kojih cijenim da to ne bi koristilo razvitku i budućnosti

... poštene stranke. I zato zaključujem: najbolje bi bilo... da budu nošeni Biankini i Trumbić; ali ako se Perić ... nikako odreći onda — i ako Perić daleko ne nadoknagjuje Biankinia, radi gornjih uzroka, volio bi da prodre dvojka Perić i Trumbić nego Biankini i Perlé. S tog razloga držim da u nikakvom slučaju u Vašem kotaru ne bi bilo shodno ni za stranku korisno promjenjivati kandidaturu koju je stranka postavila. Vi megjutim učinite dogovorno kako najbolje znate. Ja sam jutros brzojavio Biankinu, da me brzojavno obavijesti. Nostojim da budem informiran, pak ću i Vas informirati. Slanjani će glasovat za pravaše. Možete ria njih računati. Ali nemam pojma s kojim bi parobrodom došli sa Stonjanim u petak veče, osim ako ne bi uzeli Melaniru od lineje od Stona. O tom mi niko ništa nije javio. Ja ne mogu nikako doći, jerbo imam da do zadnjeg časa nastojim ako se što može učinit u veleporeznicima ili trg. komori, u kojoj gledamo da se De Giulli primi kandidature, pak za tim u gradu. Kad bi se tamo maknuo izgubio bi 4 dana: petak, subotu, nedelju i ponedjelnik, a u utorak su izbori. Mi imamo u gradu samo jedan veleporeznik. Ovaj bi mogao uzeti jednu prokuru. Maro Gučić i Hrdalo Milovčić

2 mislim da će doći osobno, a isto tako doći će Bagović

3 iz Konavala. Po ovome dakle, kad biste Vi donijeli 7 glasova najbolje bi bilo da dogju osobno trojica, jer bojim se za Bagovića, da ne okrene. Ali vjerujte sve će nam bit zaludu, jer se Srbi i autonomaši neće složiti, pak ćemo samo tu bit spravni za svaki slučaj njihova saveza, inače za nas ništa. 1 Pugliesi dr Antun, bilježnik i političar (Dubrovnik, 12. XI 1858 — Dubrovnik, 14. i 1927). Biran u Sabor od 1889—1907. Vođa dubrovačkih Srba i duša općinske uprave za srpsko-autonomaške suradnje. 1903. izabran za predsjednika Srpske narodne stranke na Primorju. Mnogo doprinio slozi dotad zavađenih Srba i Hrvata. Predsjedavao konferenciji svih srpskih zastupnika iz Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, na kojoj je 17. listopada 1905. donesena Zadarska rezolucija; član odbora za njenu primjenu u pregovorima s mađarskom opozicijom. Od početka Prvog svjetskog rata do jeseni 1917. bio interniran. O njemu vidi: Lujo Bakotić, Srbi u Dalmaciji od pada Mletačke republike do ujedinjenja, Beograd 1938; »Narodna svijest«, 1927, br. 3. 2 Hrdalo — Milovčić, vjerojatno su dvije osobe, a ne jedna, jer je u vrijeme pisanja pisma o kome je riječ postojao Niko Hrdalo, rođen u stonskom primorju, po zanimanju učitelj, promicatelj osnivanja čitaonice i drugih kulturnih ustanova u istom kraju. Također je postojao i Edo Milovčić, veleposjednik, pokrovitelj tamburaških i pjevačkih društava. 3 Bagović Pero, trgovac i posjednik (Drvenik u Konavlima, 8. IX 1874 — Drvenik, 10. X 1900). ASAN Br. 13421 64