ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 51

godina. Zastupnik zadarskih vanjskih općina u Carevinskom vijeću od 1891—1897, gdje s nekoliko drugova istupio iz kluba desnice osnovavši neodvisni Hrvatsko-slovenski klub s programom sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom i ostvarenja Slovenije iz pokrajina nastavanih Slovencima, u početku pripadao Narodnoj hrvatskoj stranci, kasnije pravaškoj. Nešto više vidi u »Narodnom listu«, 1911, br. 22. 1 Paštrović dr Josip, advokat, političar i novinar (Novigrad, 1827 — Zadar, it. III 1913). Pravne nauke studirao u Padovi, veteran iz ere preporoda Dalmacije. Od 1870—1895, s malim prekidom, član Sabora. Jedan od pokretača »Narodnog lista«. Kao njegov urednik bio je progonjen i osuđen. Jedan od šestorice koji su 1892. istupili iz kluba Narodne hrvatske stranke i malo potom organizirali Stranku prava u Dalmaciji. Nazivan »naš Garibaldi« kojemu je sličio po vanjštini i po vjeri u pobjedu. Potanje o njemu vidi: »Narodni list«, jubilarni broj, 1912, str. 11; »Narodni list«, 1913, br. 21. 3 Marović dr Ivo, advokat i političar (Mravinci kod Solina, 1865 — Trst, 18. XII 1914). Clan Dalmatinskog sabora od 1901. do smrti. Potpisnik manifesta od 1903. protiv Khuenova režima, te Riječke rezolucije. Načelnik općine Sinj od 1911. do 1914. Predsjednik Zadružnog saveza za Dalmaciju. Vidi o njemu: »Narodni list«, jubilarni broj, 1912, str. 7—9. 4 Ružević dr Petar, advokat i javni radnik (Starigrad na Hvaru, 1859 — Starigrad, 24. IX 1926). Veteran borbe protiv autonomaške politike poduprte od austrijske uprave. Višegodišnji načelnik u Starigradu. Clan Dalmatinskog sabora od 1901. do 1903. Potpisnik manifesta od 1903. protiv Khuena. Za vrijeme okupacije Hvara poslije Prvog svjetskog rata deportiran u Italiju, gdje je odsjedio nekoliko mjeseci u tamnici. O njemu vidi: »Obzor«, 1926, br. 260. 5 S a r i ć Mate, političar, pomorski stručnjak (Opuzen, 1859 — Zagreb, 13. I 1926). Kao prvak Narodne hrvatske stranke u neretvanskom kraju član Sabora od 1889—1895; prišao Stranci prava. Posvećuje se pomorstvu; zastupnik tršćanskog Lloyda u Metkoviću, od 1908. direktor parobrodarskog društva »Dalmatia«. Poslije Prvog svjetskog rata radi na tom da se fuzioniraju »Dalmatia« i »Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo na Rijeci«. Po njihovoj fuziji postaje generalni direktor Jadranske plovidbe. Potanje o njemu vidi: »Novi List«, 1926, br. 10; »Novo doba«, 1926, br. 11. 6 Škarpa don Vicko, narodni borac (Starigrad na Hvaru, 26. III 1847 — Šibenik, 26. II 1927). U nedalekom Zatonu gdje je župnikovao oko 30 godina, sabrao je i u Šibeniku 1910. objavio »Hrvatske narodne poslovice« (preko 600 stranica). Kad je sproljeća 1920. okupatorska vlast od njega kao kaptolskog vikara zahtijevala da uvede u šibensku katedralu propovijedanje na talijanskom jeziku, on je to odbio kao suvišno, te je noću odveden i konfiniran u rodnom mjestu. Vidi o njemu: Viktor Novak, Magnum crimen, Zagreb, 1948; Krsto Stošić, Galerija uglednih Šibenčana, Šibenik, 1936. ' T o m i ć Dragutin, javni radnik i trgovac (Knin, 1878 — Knin, 8. II 1908). Novčano pomagao rad »Hrvatskog starinarskog društva u Kninu« na iskapanju starina; njegov je blagajnik; predsjednik Hrvatske čitaonice; supotpisnik proglasa Stranke prava za Dalmaciju od 1. III 1897. za izbore za Carevinsko vijeće. Progonjen od austrijskih vlasti. ASRH, Rkp. R. Arneri 17. Dubrovnik 9. IV 1895. Uznemiren poteškoćama oko sporazumnog kandidata za saborske izbore u korčulansko-pelješkom izbornom kotaru Šupilo ističe Rafu Arneriju da sami birači određuju kandidata. Voli da to bude Trumbić, a ne Ljepopili

r kako kandidati ne bi bili sami popovi. Vaše cijenjeno pismo vrlo me uznemirilo, te se bojim da bi se moglo obistiniti ovo od čega sam se najviše strašio: nesporazumak izmed samih naših. Cini mi se da je u izbornom kotaru Korčula-Pelješac-Ston mučnije biti na čistu s kandidatom nego li prodrijeti sa strankom. 51