ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)
Strana - 31
o njemu vidi: M. Car, Jovan Sundečić, kritičko biografska studija, »Letopis M. s.«, knj. 215; J. Ilić, Jovan Sundečić, Kalendar »Dubrovnik«, 1899; H. Badalić, Uvod i bilješke uz Izabrane pjesme, Zagreb, Matica hrvatska, 1889. 6 Pavlinović Mihovil, političar i publicist (Podgora, 28. I 1831 — Podgora, 18. V 1887). Župnik u Podgori do 1870. Jedan od vođa narodnog preporoda u Dalmaciji. G. 1861. izabran je u Dalmatinski sabor u kojem govori hrvatski, tražeći sjedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom. G 1865. izabran je kao poslanik Đakova u Hrvatski sabor, a 1873. biran je u Carevinsko vijeće u Beču. G. 1885. ponovno je biran za poslanika a Hrvatski sabor i u Carevinsko vijeće. Više o njemu vidi: »Narodni list«, jubilarni broj ,1912; »Obzor«, jubilarni broj 1910; »Enciklopedija Jugoslavije«. 'Čingrija dr Pero, narodni preporoditelj u Dalmaciji i političar (Dubrovnik, 23. VIII 1837 — Dubrovnik, 13. VII 1921): Načelnik - Dubrovnika od 1878—1882 i 1899—19U. Kao član Narodne stranke biran u Dalmatinski sabor od 1870—1911.. Poslije smrti Miha Klaića postaje vođom narodnjaka (Hrvatske narodne stranke). G. 1903. predvodi hrvatske i slovenske zastupnike Dalmacije, Istre i Trsta u Beč, koji su htjeli protestirati protiv nasilja bana Khuena u Hrvatskoj, ali ih kralj nije primio. Radio za sjedinjenje narodnjaka i umjerenih pravaša 1905. u Hrvatsku stranku. Kao predsjednik Hrvatskog kluba Dalm. sabora predsjedava donošenju Riječke rezolucije i jedan je od članova odbora za pregovore o njenu provođenju s odborom ujedinjene mađarske opozicije (koja je početkom 1905. na izborima pobijedila Tiszu). Nakon rata predsjednik Narodnog vijeća Dubrovnika. Više o njemu vidi: »Narodni, list«, jubilarni broj 1912; »Rad« (Dubrovnik), 1921, br. 86 i 87; R. Horvat, Hrvatski preporod u Dalmaciji, Zagreb 1935. 8 De Giulli Vlaho, javni radnik (Dubrovnik, 14. IV 1826 — Dubrovnik, 14. IV 1898). U početku narodne borbe pristao na hrvatsku stranu i borio se u prvim njenim redovima. Više godina načelnik Dubrovnika; zastupnik njegov u Saboru 1896—1898. Vidi Supilov nekrolog u »Crvenoj Hrvatskoj«, 1898, br. 16. 9 S a r a k a (Saraca) Eugen, odvjetnik u Dubrovniku. (. . . oko 1836 — Dubrovnik, 27. XI 1899). Od g. 1891—1899. nalazi se u redovima Hrvatske narodne stranke. Potpisnik je Dubrovačkog odbora Hrvatske narodne stranke na proglasu g. 1891. prigodom izbora za Carevinsko vijeće. 10 K 1 a i ć Lujo, direktor Nautičke škole i pomorski kapetan (Dubrovnik, 13. XII 1836 — Dubrovnik, 31. i 1915). Školovao se na Malti. Od 1874—1901. profesor Nautičke škole u Dubrovniku. Više o njemu v. »Zbornik dubrovačkog pomorstva«, 1952. 11 Politeo Dinko, publicist i pisac literarnih i kazališnih prikaza (Starigrađ na Hvaru, 1850 — Zagreb, 5. III 1903). Urednik »Narodnog lista« u Zadru, zatim je uređivao »Narod« u Splitu, a 1889. prelazi u Zagreb u uredništvo »Obzora« sve do 1895. Tada prelazi u pravašku »Hrvatsku«, koju uskoro napušta i pokreće list »Mlada Hrvatska«; 1903. pokrenuo je smotru »Prava hrvatska misao«. Više o njemu vidi: C. Škarpa, Dinko Politeo. Studija. Zagreb 1933; »Enciklopedija Jugoslavije«. 12 Zakon o izboru poslanika za Dalmatinski sabor osnivao se na načelu »zastupanja (ekonomskih) interesa«, tj. Dalmacija je bila podijeljena na 4 kurije (izborništva): kurija veleporeznika (birala je 10 zastupnika: zadarsko oružje 4, splitsko 3, dubrovačko 2, kotorsko 1); kurija gradova (birala je 8 zastupnika: Zadar, Šibenik, Split, Makarska, Hvar-Starigrad, Korčula, Dubrovnik, Kotor —Perast —Hercegnovi) ; kurija trgovačko-obrtničkih komora (birala je 3 zastupnika: Zadar, Split, Dubrovnik—Kotor) ; kurija vanjskih općina (birala je 20 zastupnika: Zadar —Pag —Rab 2, Benkovac —Obrovac 1, Drniš —Knin —Vrlika 3, Šibenik —Skradin 2, Split —Trogir —Omiš 2, Sinj 2, Imotski 1, Vrgorac —Makarska —Metković 1, Hvar —Vis —Brač 2, Korčula —Orebić —Ston 1, Dubrovnik —Cavtat 1, Kotor —Hercegnovi —Budva 2). Dok se zastupnike prvih triju kurija biralo neposredno, zastupnike kurije vanjskih općina biralo se posredno: svakih 500 stanovnika biralo je po jednog biranog birača koji su onda birali zastupnika. Sabor je imao 41 izabranog zastupnika i 2 po položaju: zadarskog nadbiskupa i pravoslavnog episkopa. Više o tim propisima vidi: »Prevodi ilirski zakonah i naredabah kriepostnih za Dalmaciju obnarodovanih sredstvom lista deržavnih zakonah« g. 1861, komad VI, br. 10; zakon uz cesarski patent od 26. II 1861. pod naslovom »Red zemaljski i red izborni za sabor...«, str. 26. Taj je zakon modificiran zakonom od 13. I 1869 (»Pokrajinski list zakona i naredaba . . .«, komad II, br. 3), 22. VIII 1875 (»Pokrajin. list zakona . . .«, kom. XV, br. 40), 5. II 1904 (»Pokrajin. list zakona . . .«, kom. VII, br. 7). 81
