ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 246

Kazna je dakako bila blaža za vlastelina, a teža za pučanina. Vidjeli smo da je potknez Marinus Lampre de Ciacho bio kažnjen zbog kukavičluka u borbama 1361. protiv Milmana lišenjem vršenja dužnosti potkneza i kapetana u roku od 10 godina. Istodobno pučanin Maroe Dobrich de Çoncheto zbog istog razloga osuđen je na odsijecanje desne noge (de amputando pedem dextrum) što je izvršeno 28. I 1361.

154 Budući da je grad s kopna bio omeđen jakim i čvrstim zidinama, prema moru pak glavna obrambena i napadačka snaga bila je mornarica. Dubrovčani nisu imali stalne vojske, niti stalne ratne mornarice. U slučajevima opasnosti galije su se izvlačile iz arsenala i naoružavale.

155 Dubrovčani su morali često puta naoružavati galije. Ako je Venecija ratovala, tada su Dubrovčani morali priskočiti u pomoć sa jednom ili dvije galije.

158 Galije su išle protiv gusara i uopće protiv pomorskih neprijatelja.

157 Galije su pratile sindike kad su putovali preko mora; štitile trgovačke lađe svoje komune u opasnim vremenima; pratile poslanstva ugarsko-hrvatskom kralju;

158 branile vlastitu zemlju,

159 ili opsjedale neprijateljski grad.

180 Čim bi Malo vijeće odredilo da treba naoružati galiju, razišli su se po Astareji i otocima službenici koji su popisivali ljude. Najprije bi se odredio sumaran broj potrebnih mornara — uglavnom veslača. Onda se taj broj razdijelio na manje jedinice i odredilo koji će kraj dati koliko veslača. Npr. 1345. trebalo je pratiti neke trgovačke lađe u Veneciju. Za galiju je bilo potrebno 110 ljudi sa otoka, Astareje i grada. Iz Rijeke regrutirano je 8 ljudi, iz Zatona 7, Šumeta 5, Zupe i Srebrnog 10 ljudi.

161 To su bili redovito ljudi »meliores, quos noverint a remis«.

182 Regrutiranje se vršilo redovito na dobrovoljnoj bazi, ali ako je situacija bila opasna, tada se prilazilo i nasilnom novačenju (cogatur per fortiam).

163 Vlada je dapače 4. XII 1364, naredila da se oni koji se nisu prijavili za veslače uzapte i bace u okove, a ako se ne nađu, neka im se založi dio dobara u vrijednosti 25 perpera.

164 Troškove uzdržavanja vojske snosila je općina (ad expensas comunis) ili Venecija, ako se moralo ići boriti za njezine interese.

165 Regrutirani nisu odmah išli na galiju. Razdijelili bi se na dvanaestine (duodecenas) pa su se birali kockom (per sortem, ponere tepseram) koji će ići u prvoj, koji u drugoj, odnosno trećoj, četvrtoj itd. smjeni.

166 Redovito su služili mjesec-dva dana, ali u izuzetnim slučajevima i više.

167 Stanovnici Astareje nisu se uvijek rado odazivali pozivu da služe na galiji. Zabilježeni su slučajevi bježanja.

188 Neki su se koristili pravom da pronađu i dadu zamjenu za sebe. To su pojedinci iskorišćavali, pa su zamjenjivanjem vukli korist. Onaj koji bi zamijenio nekog dobivao je 134 Mon. rag. III, 61 155 J. Lučić, Prilog brodogradnji u Dubrovniku u drugoj pol. XIV st. HZ IV, 139 156 Npr. 1329. god. 1345, 1351. — Mon. rag. II, 119, 324 — V, 272 157 1324, 1328. god. — Mon. rag. I, 106 — V, 256. 158 1345, 1358. god. — Mon. rag. I, 189 — II, 217 159 1361. god. u ratu protiv Vojislava Vojinovića — Mon. rag. III, 89-97 160 Npr. 1361. god. opsada Kotora — Mon. rag. III, 103 141 Mon. rag. I, 189 162 Mon. rag. I, 117 163 Mon. rag. V, 272 Mon. rag. IV, 37 183 Mon. rag. HI, 94 — V, 272 166 Mon. rag. II, 119 — III, 94 167 Npr. prilikom opsade Kotora 1361. naređeno je mornarima da moraju ostati do kraja opsade — Mon. rag. III, 103 168 Div. canc. 6, 200' 246