ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 244

me iz Zatona, Rijeke i Gruža 1356. god. pripadalo 25 perpera godišnje.

133 Ta visina plaće potvrđuje se župskom potknezu 11. I 1361. s tim da mora do s v, Mihajla (29. IX) tj. do svršetka berbe, imati 100 perpera, držati konja, uživati sve počasti i boraviti na terenu.

134 Budući da se od 1349. nisu kroz neko vrijeme birali župski knezovi, a kroz to vrijeme do 1362. god. biraju se potknezovi, Malo vijeće odlučuje 26. VIII 1362. da se uspostavi jedan potknez za Župu i Šumet kako je bilo i prije. Potknez mora biti u to vrijeme vlastelin dubrovački (sit nobilis de Ragusio). Držat će slugu i konja i imat će godišnju plaću 80 perpera.

135 Tako se potknez izjednačio sa župskim knezom. Knezovi i potknezovi u Astareji mogli su u početku XIV st. biti i pučani (Drigo, Baraninus, Glauato),

130 ili čak osobe nižeg društvenog staleža, kao npr.: Stancius, homo Gauxeli,

... comes in Grauosio; Radin, homo Marini de Vitana; Radoan filius Osrien, comes Umble i si. (1302, 1303),

137 ali se redovito poslije toga biraju samo vlastela. Dapače 1362., kako smo vidjeli, izričito se nalaže da i potknez mora biti vlastelin (sit nobilis), ali se ipak događalo da je potknez mogao biti i pučanin još krajem XIV st. Jačanjem vlastele i njihovim zatvaranjem u vladajuću klasu i uprava nad Astarejom koncentrirala se u njihovim rukama.

138 DUŽNOSTI I PRAVA STANOVNIKA ASTAREJE Nismo u stanju prikazati sva prava i dužnosti stanovnika Astareje, jer to nije nigdje tačno određeno. Postoji Statut, ali njegove odredbe više se tiču gradskog stanovništva. To je u stvari gradski Statut. Istražit ćemo stoga samo ono što je tipično za stanovnike Astareje koji su u prvom redu bili neposredni obradivači zemlje i vojnici. Stanovnici Astareje obrađivali su zemlju prema sklopljenom ugovoru, a u skladu s običajima i odredbama Statuta. U protivnom bili su pozivani na odgovornost i stizala ih je kazna.

139 Isto tako su bili dužni dati određeni dio ploda ili čega drugog prema obavezama preuzetim u agrarnim ugovorima.

140 Vlada je osobito pazila da putevi kroz Astareju budu prohodni, da se može njima hodati i jašiti (ambulari et equitari). Već je 4. I 1304. vlada naredila da svi putevi u Župi, Brgatu, Šumetu, Platu i Čibači budu upotrebljivi. Vlasnici vinograda bili su dužni dati četvrtinu groša po soldu vinograda za uzdržavanje puteva, a stanovnici odgovarajućih contrata (villani illarum contratarum) bili su dužni raditi dva dana na njihovom uređivanju (debeant percurere duobus diebus in dicto laborerio). Ukoliko novac skupljen od vlasnika vinograda ne bi bio dovoljan, tada će općina nadoknaditi troškove. Izabrani su i nadglednici tih poslova.

141 Nekoliko godina kasnije 1310—1311. Malo vijeće ponovno određuje da putevi u Župi, šumetu, Zatonu, Brgatu i Rijeci moraju biti prohodni, a svaki je 133 Mon. rag. II, 146, 164 134 Mon. rag. III, 60 135 Mon. rag. III, 221 — Mahnken n. dj. 42 136 Mon. rag. I, 16 — II, 299, 311, — V, 17 137 Mon. rag. V, 17, 65 — Međutim i u kasnijem vremenu (1381, .1382) mogao je pučanin biti potknez, usp. Mahnken n. dj. 43 138 Popis knezova i potknezova u Astareji vidi DODATAK. Knezovi ovih područja potjecali su iz manje istaknutih vlasteoskih rodova ili iz osiromašenih grana velikih rodova, usp. Mahnken n. dj. str. 44 139 Div. canc. 6, 12' — Div. not. 3, 36' 140 Div. canc. 18, 85' 141 Mon. rag. II, 304 — V, 70-1. Ista se odredba ponavlja 10. III 1306. Mon. rag. I, 5 — LOR, 21. 244