ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 236

postojao je Castrum na Dragochinom Dolu blizu granice,

48 u Šumetucastra i castella na imanjima Junii (1340) i Matchi de Volcasso (1363),. Resti (1360).

49 Ispred samostana Puncella imala se sagraditi »unam turrim

... extra muros civitatis«.

50 Najviše ih je bilo u Župi. Za vrijeme pljačkanja Vojislavljevog 1361. upravo su stradali brojna castra. Castrum Marini de Mence imao je štetu 750 perpera, Perue de Sorgo 520 perpera. Vlada je nadoknadila štetu na tim castrima — ta radi se o vlasteli — vlasnicima iz dobiti na uvozu vina, ako to ne bude dovoljno, onda iz carine vina.

51 Za vrijeme tih pljački i pustošenja i ratova po Astareji vlada je štitila građane zabranjujući im odlazak u ugrožene dijelove zemlje. 28. V" 1318. zabranjeno je bilo prelaziti Željeznu Ploču. Za vrijeme napada Branivojevića 1326. najprije se 3. V zabranjuje da nijedan vlastelin (nulla persona de nobilibus) ne ide u Župu, Šumet, Rijeku i Zaton, a 8. VIII ta se zabrana proširuje i na žene bilo kojeg staleža (cuiuscumque conditionis) pod kaznom 10 perpera. Napokon 28. XI ograničuje se kretanje za sve osobe (nulla persona audeat) do crkve sv. Mihajla de Cresta i samostana sv. Jakoba de Visnica. Također ne smiju prelaziti brdo zbog trgovine, stoke i si. pod kaznom 5 perpera.

52 Što je opasnost bila veća, ograničenost kretanja bila je dakle manja. Za vrijeme žestokih napadaja Vojislavljevih 1361. kretanje je npr. bilo dopušteno samo do crkve sv. Antuna na istok i do crkve sv. Ilije na zapad.

53 Ako pak nije predstojala neposredna nego samo posredna opasnost, građani su smjeli ići po Astareji, s time da se uvečer istog dana vrate.

54 Štetu, koju su neprijatelji prouzrokovali u Astareji, Dubrovčani su nastojali riješiti mirnim putem. Tako kad je spomenuti Stjepan iz Konavala opljačkao 1313. Župljane vlada je poslala Margita de Crusi da ga tuži knezu Konavala. Ujedno je zahtijevala da se o svemu izvijesti i kralj Uroš II.

55 Vlada je dakle nastojala utjerati naknadu posredstvom kralja. Velikaši Ruđer i Milten nanijeli su štetu u Poljicima na imanju Gondula, te po Zatonu, Rijeci, Župi i Šumetu. Vlada je zahtijevala da joj isplate 800 perpera. Kad je s Ruđerom i Miltenom sklopljen mir, oni su se obavezali 23. X 1336. isplatiti novac.

56 Sporovi, koji su se i inače pojavljivali između Dubrovčana, vlade i stanovnika iz zaleđa, rješavali su se na zajedničkom sastanku zvan stanak.

57 Prema Statutu stanak za rješavanje razmirica između Dubrovčana i stanovnika Huma bio je kod crkve sv. Stjepana u Zatonu, za ljude iz Raše kod crkve sv. Trifuna u Šumetu, ili kod crkve sv. Mihajla de Cresta, a kod crkve sv. Hara u Mlinima za ljude iz Zete.

58 Osim tih uobičajenih mjesta stanci su se održavali na Željeznoj Ploči i kod crkve sv., Marije Magdalene u Župi.

59 Procjenu šteta nastalih općenito uslijed rata ili drugih nepogoda vršili su procjenjivači (extimatores) izabrani od općine. U Statutu piše da će extimatores procijeniti štetu, ako neko zapali kućicu; boni homines 48 Div. not. 1, 31', — Div. canc. 14, 217' — Mon. rag. III, 314 49 Div. not. 6, 135', — Div. canc. 19, 7 — Vend. canc. 1, 206 50 Mon. rag. I, 78 51 Mon. rag. III, 67 52 Mon. rag. V, 108, 203, 216, 225 53 Mon. rag. III, 88 54 Mon. rag. III, 266 55 Mon. rag. I, 23 56 Mon. rag. II, 366, 369 57 O stanku usp. Foretić Rad 283, 76 i tamo navedenu literaturu. 58 Statut III, 51, 53, 54 59 Div. canc. 5, 6' — Div. canc. 6, 13' 236