ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)
Strana - 204
a nemam nikoga za zamjenu. U poslu po danu i noći. To je uzrok, da ti senisam javio. Glede izbora držim da bi sada bilo neumjestno s moje strane sazivati skupštinu ili otpravljati otvoreno pismo izbornicima, jer bi značilo toliko koliko, da sam došao postaviti svoju kandidaturu u kotar. U ostalom nije se dogodilo ništa, što u svojem polaganju računa nisam predvidio. Ja sam te bio zvao radi one stvari o pozivu Tomaševićevu i da ti priobćim moj odgovor njemu. Držao sam, da sam to dužan učiniti najvidjenijim izbornicima, pa sam kazao g. Križu 2 , g. Bolfu i htio sam tebi. Medjutim su me počeli klevetati da sam se ja »nudio« Tomašiću, pak sam dobio dozvolu*, da ga objelodanim. Tako je stvar postala suvišna. Dr. Tomašić je pozvao mene, da opet udjem u koaliciju, da se onda napravi novi sporazum, naglašujuć kako su oni nesposobni za gowernementalnu politiku, a ja da bi bio sposoban političar i t.d., koji bi znao i oportunističku politiku tjerati. (Oni su čini mi se nesposobni i za radikalnu i za oportunu). Stavio mi je u izgled prvo mjesto do sebe, vodstvo naše politike u Hrvatskoj, govoreći mi da i onako kroz decenij s mojom politikom ne mogu ništa postići i t.d. Stavio mi je u izgled sjajnu političku budućnost u sistemu, gore pako otvorena sva vrata i t.d. Nije mi dao da mu odmah odgovorim, nego da dobro razmislim i pišem mu, ili da se povratim. Ja sam mu pisao. Pismo si čitao u našem listu. Uradio sam po svome osvjedočenju i ne pitam više. Moja je sa vi est zadovoljna. Odbio sam i obrazložio zašto. Što se tiče moga držanja vidiš ga po listu. U bitnosti je moj program podpuno pravaški glede odnosa sa nagodbenjačko-dualističkim sistemom. Jedino što ja stojim na stanovištu sloge sa Srbima i što bi htio da i akcija odgovara programu, a ne da bude prazna rieč. Svjestan sam, da sam sve obveze uzete prama izbornicima strogo vršio u svim tačkama obrazloženim na skupštini dne 19 siečnja 1908. Ostao sam im dosljedan i biti ću dosljedan bez obzira na mandat, da li ću ga imati ili ne. Što se mandata tiče, iskreno ti kažem, ne bi volio ići u onaj ludi Zagreb i sjedati u onom bezglavom saboru. To je meni sada težko, jer ne vidim za nekoliko vremena kakva uspjeha, pošto koalicija neće u borbu nego samo u koliko Tomašića želi prisiliti na maljušne kompromise, koji sve ubijaju i narkotiziraju. Ali, ako je razpoloženje većine onih, koji gorski kotar učiniše nepredobitnom tvrdjom opozicionalnom, da oni opet mene hoće; onda ja moram poštovati volju kotara, koji je meni toliko učinio, te ću se primiti i bez obzira na žrtve vršiti svoju dužnost. Smutnje i razdora u kotaru oko moga imena absolutno ne želim; ne želim, da se tu razidju faktori, koji su kotaru ime osvjetlali. U koaliciju stupio ne bi, nego samo onda, ako bi se vratila na staru politiku. Ali to se neće dogoditi. Podupirao bi pojedince da se na to vrate, kao što i sada činim. Uobće sve moje kuckanje ide da ih otrgnem od Tomašić-Khuenova režima u odlučnu opoziciju sistemu. Prama ovome znadeš moje razpoloženje, a mislim da ga i odobravaš. Iz Zagreba mi javljaju, da oni oko Srbobrana 3 i to najviše Pribićević sve poduzimlje, da koalicija u Delnicama postavi svoga kandidata, ako bi ja kandidirao, te da traže podesnu osobu po mogućnosti iz samoga kotara. Tu prave razne kombinacije. S moje strane neću ništa poduzeti Gorani su svjestni ljudi, njih ne treba gnjaviti, neka se dogovore i odluče. Ako hoće mene, primit ću se, premda bez entuzijazma u ovoj mizeriji i vršiti ću dužnost. Budu li većinom skloniji drugoj kombinaciji kojoj, onda kako rekoh ne želim smutnje kotaru oko mene. Ovoliko tebi kao prijatelju na tvoj upit, a sad pozdravi tvoje i primi pozdrav. Napomena: Pismo objavljeno u knjizi: J. Horvat, Šupilo. Život jednog, hrvatskog političara, Zagreb 1938, str. 318-319. 204
