ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 189

23. ni 1937). Služio kao profesor u Zagrebu. God. 1902. postao profesor za hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zagrebu. 1908. ban Rauch ga penzionirao kao člana Hrvatsko-srpske koalicije, a 1910. opet je reaktiviran. God. 1914. opet je suspendiran, a 1915. ponovno reaktiviran. Bio je poslanik u Hrvatskom saboru. Ispočetka ^član Napredne stranke, onda član Hrvatsko-srpske koalicije iz koje je istupio 1917. Poslije sloma Monarhije povjerenik Narodnog vijeća SHS za trgovinu i promet; poslije ministar socijalne politike i ministar trgovine i industrije. Bavio se literarnom historijom i filologijom. Prvi urednik »Savremenika«. Više o njemu v. »Obzor«, 1937. br. 66; »Jutarnji list«, 1937. br. 9037; »Novosti«, 1937. br. 82; »Narodna odbrana«, 1937. br. 13; »Vreme«, 1937, br. 5455. NSBZ R 5896" 178. Budimpešta 11. II 1909. U očekivanju veleizdajničkog procesa Šupilo apelira na Pera Čingriju da u Dalmaciji hitno pokrene akciju solidarnosti sa Srbima — samostalcima, jer je vlada spletkama paralizirala Hrvatsku stranku prava a i njega koji je dosad u interesu koalicije odustajao od inicijativa. Saopćuje Čingriji da je zamolio Trumbića da se stavi na njegovo raspoloženje u toj akciji. Pišem Vam u važnoj stvari. Da mogu skoknuo bi dolje. Radi se o procesu

1 proti Srbima. Moramo biti spravni na najgora iznenadjenja. Ne treba da Vam razložim što se time misli postići i kako se sva naša nova narodna politika misli baciti za 30 godina u natrag. Hrvati treba da tu zauzmu odlučniju poziciju. Naši Hrvati u koaliciji, u Banovini, nisu u toj stvari ni iz daleka učinili koliko su trebali i morali. Osim nekih malih mizerija, koje Vi vrlo dobro znate, kriv je režim, jer su Rauch i Wekerle sa namještenim krizama i trzavicama u hrvatskoj stranci prava uspjeli, da razni Zagorci i slični, uz Franko-Rauchovu hajku, paraliziraju jednu odlučniju akciju hrvatsku. A pošto se držalo mene pogibeljnim, to je ta akcija išla i proti meni, te sam iz taktičnih razloga u interesu koalicije u zadnje doba bio se povukao sa inicijativama. Nu sada je stvar došla do gusta. O držanju Hrvata u ovom srpskom pogromu ovisi budućnost naše politike. Zato valja, da sada opet Dalmacija učini svoju. Potrebno je. Prodan je došao u Zagreb jer su Vaši pravaši osjećali, da se mora nešto, ali niesu znali ili mogli drugo nego stavljati Srbima nož pod grlo. Pa naravno nisu ni uspjeli. Trebalo bi pokrenuti akciju za odlučnu izjavu solidarnosti sa Srbima. Veoma će djelovati ako ona dodje iz Dalmacije. Pomislite, da će ti ljudi (ne svi, ali neki od njih) biti sudjeni na smrt! To se u Zagrebu zna. Ako kazna i ne bude izvršena, opet je grozno. A da su nas ostavili

2 kao radikali, toga im ne bi bilo. I ako tu glavnu ulogu igra i vanjska te balkanska politika, opet se ne bi ovako uništavale eksistencije i obitelji. Rauchova vlada neće pred ničim prezati. Zato treba probuditi širi pokret za Srbe, te ga spojiti sa odnosajima u Hrvatskoj, gdje se već ni misliti ne smije. Ako nas ovamo raztepu i skrše, sve je onda skršeno. Vi ste najpozvaniji, da se prihvatite te inicijative. Nitko kao Vi. Predjimo preko mizerija malih poslova, koji čovjeku ogorčuju svaki rad. Momenat je, da se mora gutati, ako se nešto postići dade. A valjda se »Bečani« ne bi usudili protiviti ovoj akciji, koja bi bila odraz čitavog vašeg javnog mnienja u Dalmaciji — pa mučki i samih poštenih pravaša, izuzev naravno špijuna oko »Prave«. Ob ovome pismu obaviestio sam Trumbića, te sam ga umolio, da Vam .se u Vašoj inicijativi stavi na raspoloženje. Pokret bi morao biti u prvom 189