ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)
Strana - 179
167. Rijeka 19. X 1907. Šupilo daje R. Liniću svoje mišljenje o Potočnjaku, a zatim mu opisuje cijelu aferu koju je Potočnjak izazvao u Pešti. Pitaš me za moje mnienje u aferi »Potočnjak«. Evo ti ga otvoreno i uoblaščujem te, da se s njime pred kim god hoćeš poslužiš. Potočnjak je odavna nelojalan i neiskren prema koaliciji, pak se u intrigama posluživao sad ovom sad onom strankom, dok je na taj način sve od sebe odbio. To je jedna dugačka pripoviest, koja baca crnu sjenu na karakter toga čovjeka. Ali, da ti kažem mnienje o konkretnom slučaju. Kad smo počeli obstrukciju proti pragmatiki, njega nije bilo u Pešti. Kroz čitavo ono vrieme došao je dva puta po dva dana — svega 4 ili pet dana. Inače je stojao u Zagrebu i, kako zastupnici iz Zagreba pripoviedaju, javno govorio, da našu borbu ne odobrava. Kad je vidio, da ju odobrava narod, došao je gore, da učini skandal na račun koalicije. Mi smo u Klubu jednoglasno zaključili, da ćemo obstrukciju voditi štujući vlast pređsjeđničtva, koja je u zajedničkom saboru velika. Ima načina, da se i to pobija, ali odlučeno je, da se njegovim odredbama mora svatko pokoriti, uz kašnju uporabu prava, koja poslovnik daje. Toga se svak držao. Kad je, oko 20 lipnja, došao Potočnjak, rekao je da će i on držati govor. Ja sam vodio našu debatu i uvrstio ga kako je on htio. Onda već nisu dali, da se govori izvan predmeta. Predsjednik ga je tri puta opomenuo, a onda mu uzeo rieč. Ja sam mu opetovano rekao (jer on magjarski ne razumije) da mu je uzeta rieč. Ali on nije htio da sjedne. Onda ga je na predlog kuće izručio imunitetskom odboru. Deset Hrvata i Srba i jedan od narodnosti govoriše onda u njegovu obranu. Medju njima ja najprvi, koji ga danas kao čovjeka nelojalna, interesirana i sebična prezirem. Ali govorili smo svi ne da obranimo Potočnjaka, za koga ne bi nitko prstom maknuo, nego hrvatskog delegata i našeg druga u koaliciji s kojim smo se pokazali solidarni. On je na to odbio magjarski poziv na imunitetni odbor, kome podpadaju i zastupnici iz Hrvatske, dok inkompatibilitetnom ne podpadaju. Krivo misli koji kaže, da ne podpadaju, dok se stoji na postojećim zakonima, a navlastito na § 35 nagodbe. On taj poziv nije htio primiti, jer da je magjarski. Jezik zajedničkog sabora je magjarski. Oni moraju primati naše hrvatsko, ali i mi njihovo magjarsko. Tuškan, Medaković, Vrbanić 1 , Bauer 2 , ja, Zagorac svi smo mu govorili da primi, jer će iznijeti, da magjarske namire primamo (kao što su njemu zbilja odmah iznieli i tekst magjarske namire, kojom je dizao štipendij). Ali on nije htio — iz prkosa — govoreći da je to njegova »lična stvar«, premda su mu svi dokazivali, da to nije njegova »lična stvar«, nego stvar svih. On se nije htio pokoriti a to zato, da koaliciju dovede u nepriliku. Istoga dana, u 5 sati, sazvao je Medaković klub, da se odluči što će se u stvari Potočnjak. Tako mora biti, tako je i narodnostni klub viećao i odlučivao u stvari Vajde. I on je bio pozvan i rekao da će doći. Kad smo se svi skupili, njega nema. Predsjednik dr. Med. poslao je po njega dra. V. Brlića 3 , koji ga je našao dolje u kavani hotela. Brlić se vratio i reče: da mu je Potočnjak rekao, da će odmah gore doći čim popije i plati kafu. I dok ga mi svi čekamo, on m jeste k nama u klub ode kočijom na kolodvor, pa u Zagreb! Iz Zagreba pako upravi nekakvo pismo, gdje nam milostivo javlja stoje odlučio — bez dogovora, bez sporazuma, jer on je htio da koaliciju stavi pred alternativu: ili ćete klipsati zamnom, ili ću Vas osramotiti i pred narodom kompromitirati. Ovaj postupak zgadio je svakoga, a najviše pravaše, kojima je bio pristupio kao član. Dok se mi mučismo i borismo, te trošismo u Pešti 179
