ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)

Strana - 176

govorima i raspravama, Zagreb, 1925; V. Novak, Franjo Rački, Beograd 1929; V. Novak, Franjo Rački (1828—1894), Beograd, 1958. 7 Riječ je o klubu delegata u zajedničkom saboru. HAD Rijeka 12. VIII 1907 Šupilo odgovara Trumbiću dopunjujući njegovo sjećanje na razgovore s Polonyijem o uređenju hrvatsko-ugarskih odnosa, te se čudi Trumbićevoj osjetljivosti kad je stvar tačno prikazana. Pozivlje ga k sebi na razgovor, jer je prezauzet političkom zbrkom ma da je malo odahnuo otkad nije »vladinovac«. Izgleda, da se bolje spominjem od tebe. Bilo je govora o imenovanju bana, od dva bana, o banu i podbanu sa posebnim kompetencijama. Sjećam se, da se govorilo, da bi moglo, u širem naravno smislu, biti kao u županijama Ugarske, gdje je vel. župan imenovan, a podžupana (podbana) bira županijska skupština (sabor), te on ima u županiji veću moć nego vel. župan. To su sve bili razgovori, pa ne razumijem kako se možeš naći osjetljiv na stvar, koja je i prikazana u onom značenju, u kome se je i vodila, bez ikakvih obveza. Puno bi bilo za uzajamno izpripoviedanje, kad bi se sastali — zar ne? A kad ćemo se sastati? Ako ti ovamo kad ne baneš, ja. tamo težko — dok traje ovi paštroć

1 od naše »velike« politike, koja danas puno više ovisi o kojekakvim nasiedanjima, što ih neki naši počinjaju (sve za domovinu!) nego li o ičemu drugome. Ja sam malo odahnuo — odkad niesam »vladinovac«

2

. Više nema molbenica, pisama i. t. d. sa svih strana ove pod krunom Sv. Stjepana stojeće državne zajednice. U to ime blažena pragmatika — a za ostalo posla preko brka. Bilješka A. Trumbića: 18. VII(?). 07. 1 Prema venecijanskom pastrochio: zbrka, zavrzlama. 2 Od 26. VI kad su ban Pejačević i vlada Hrvatsko-srpske koalicije dali ostavku. NBS 165. Rijeka 19. VIII 1907. Šupilo čestita Peru Čingriji 70-godišnjicu. Odvraća ga od kompromisa koji bi doveo narodnu stvar do katastrofe, dok bi potpuni poraz iznio na površinu talog koji bi sam sebe razasuo. Iznosi mišljenje o istupu radikala iz koalicije, o političarima iz Banske Hrvatske, traži odlučnu borbu u parlamentu. Naslućuje da će Čingrija u Dalmatinskom saboru imati trvenja sa zagovornicima Velike Hrvatske. Primio sam Vaš list i odmah Vam odpišujem, jer tko zna kud će me voda nanijet ove dane, pa bi mogo i okasnit. Najprvo čestito Vam na 70-godišnjici, koju ćete brzo doživjet, a želio bi je ja doživjet u Vašemu zdravlju i kreposti. Znam, da Vam je težko. Ali molim Vas, nemojte nipošto izvršit one Vaše nakane. To bi bio jedan grubi kolap

1 za sve nas. Ovo su sad vremena, kad treba izdržati, pa, ako drugčije nije, dat se podpuno poraziti, ali ne popusti* i ne uzmaknut. Jer uzmak bi doveo narodnu stvar do katastrofe — poraz naš naprotiv dovesti će na površinu ovaj tugjinski talog, koji se buni, ometa, 176